Poznati fotograf Boris Trogrančić prvog dana jeseni posjetio je Blagaj i tvrđavu Stjepangrad, smještenu visoko na strmoj stijeni iznad vrela Bune. Trogrančić podjseća da je povijest Blagaj dublja od same srednjovjekovne tvrđave, a arheološka istraživanja su otkrila tragove ranijeg ljudskog prisustva, među njima ulomke ilirske keramike i rimskog krovnog crijepa.
Srednjovjekovni Blagaj bio je jedno od važnih središta Huma, a u prvoj polovini 15. stoljeća postao je jedno od sjedišta velikaša Sandalja Hranića, a zatim i hercega Stjepana Vukčića Kosače. Po njemu je tvrđava poslije postala poznata kao Stjepangrad, a njegovo ime trajno ostalo povezano s nazivom Hercegovine.
Ispod tvrđave nalazi se vrelo Bune, snažan krški izvor iz kojeg rijeka izbija iz dubine stijene. Riječ je o jednom od najznačajnijih krških izvora u Evropi, sa prosječnim protokom od oko 23,7 metara kubnih u sekundi, odnosno oko 23.700 litara vode, a nakon obilnih kiša protoč je znatno veći. Uz izvor se nalazi Blagajska tekija, podignuta u osmanskom periodu.
Zajedno s vrelom, stijenama i starim gradom ona čini jedinstven prostor u kojem se prirodna i kulturno-historijska baština gotovo ne mogu razdvojiti. Upravo je taj spoj jedan od razloga zbog kojih je Blagaj uvršten na popis mogućih kandidata za UNESCO-vu svjetsku baštinu.
„Blagaj tako i danas ostaje mjesto na kojem se na malom prostoru susreću tragovi antičke prošlosti, srednjovjekovne Bosne i Huma, osmanske arhitekture i iznimne hercegovačke prirode“, dodaje Trogrančić.
Bosanski.info
