Bošnjaci su danas religiozniji i konzervativniji nego pred kraj Jugoslavije, s više vidljih islamskih simbola u javnom prostoru, poput hidžaba, iftara i veće posjećenosti džamija. Međutim, ključno pitanje nije jesu li postali religiozniji, već kako nakon svega što su prošli nisu postali mnogo više islamizirani.
Francuski historičar Xavier Bougarel, autor knjige “Nadživjeti carstva”, istražuje odnos islama i bošnjačkog nacionalnog identiteta. On naglašava da je u jugoslovenskom periodu islam bio potisnut iz javnog života, dok je devedesetih došlo do obrnutog procesa – islam se vratio u središte nacionalnog identiteta, ali bez masovnog prelaska na politički islam.
Zanimljivo je da je rat i genocid devedesetih, uz podršku iz muslimanskih zemalja, mogao dovesti do radikalnijeg islamskog pokreta, ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, kod Bošnjaka je islam postao sastavni dio nacionalnog identiteta, ali ne i dominantan politički program. Džamija je i mjesto molitve i nacionalni spomenik, a bajram je i vjerski i društveni događaj.
Bougarel objašnjava da se kod Bošnjaka dogodila nacionalizacija islama, a ne islamizacija nacije. Islam je postao važan element identiteta, ali ne i osnova za šerijatsku državu. Iako je religija vidljivija u javnom životu, ideja da država treba biti uređena prema islamskim principima nije postala dominantna.
Međutim, ovaj proces ima i svoje probleme, poput korištenja vjere u političke svrhe ili pritisaka prema onima koji žive drukčije. Ipak, u širem kontekstu, Bošnjaci su odabrali model u kojem žele sekularnu državu gdje mogu slobodno ispovijedati islam, umjesto teokratskog uređenja.
Bosanski.info
