Na dan 29. septembra 1991. godine, crnogorski admiral Vladimir Barović počinio je samoubistvo usljed vojne agresije Jugoslavenske narodne armije (JNA) i crnogorskih rezervista na Hrvatsku. Njegov čin, u suprotnosti s čašću koju je osjećao kao Crnogorac, predstavljao je duboku moralnu dilemu pred kojom se našao.
Barović je preminuo u ambulanti Vojno-pomorske baze Vis, istog dana kada je preuzeo dužnost načelnika Štaba Vojno-pomorske oblasti JNA. Na čelu te oblasti tada je bio admiral Mile Kandić. U svojim posljednjim riječima, Barović je naglasio da ne može izdao naređenje floti za bombardovanje hrvatskih gradova i naselja u Dalmaciji, što mu je bilo određeno od strane nadredjenih.
U oproštajnom pismu, on je istako da kao Crnogorac ne može sudjelovati u nasilju protiv hrvatskog naroda koji mu nije ništa zgrešio. Njegov odabir da ne sudjeluje u takvom zlu doveo je do kraja njegovog života, a crnogorski književnik Momir M. Marković izjavio je da se jedini metak za koji Crna Gora može biti ponosna u tom ratu odnosi na Barovića.
Također se sjeća jednog od njegovih poznatih izjava dok je bio komandant garnizona u Puli, kada je rekao: “Ovdje neće biti razaranja dok sam ja komandant, a ako ipak budem prisiljen da naredim razaranje Pule i Istre, mene tada više neće biti.” Obećanje je ispunio kada se odlučio na samoubistvo. Sahranjen je u Herceg Novom, a u trenutku smrti imao je 52 godine. Posthumno je odlikovan Ordenom časti od strane predsjednika Filip Vujanovića povodom Dana državnosti Crne Gore.
Osim Barovića, malo je poznato da je još jedan visoki crnogorski oficir, Krsto Đurović, izgubio život odbijajući bombardovanje hrvatskih gradova. Đurović, bivši komandant garnizona Kumbor, preminuo je od teških povreda koje su mu zadali pripadnici službe sigurnosti. Njegova ogorčenost planovima za napad na Hrvatsku bila je evidentna, a prije samog početka napada iznio je jasnu odluku da u tome neće učestvovati, čak ni po cijenu vlastitog života.
Bosanski.info
