Ko zaustavlja promjene? Politička pat-pozicija bez izlaza
Dok se Christian Schmidt koleba, a politički lideri Trojke, HDZ-a i opozicije iz RS-a redaju pred ambasadorima Upravnog odbora PIC-a, državna vlast ostaje potpuno blokirana. Retorika je ista, rješenja nema, a pozicija iz koje se Dodik i HDZ smješkaju postaje sve udobnija.
Jedina nada opozicije iz Republike Srpske i Trojke iz FBiH leži u Schmidtovoj mogućoj intervenciji, konkretno kod imenovanja novog ministra sigurnosti. Međutim, čak i ako visoki predstavnik povuče potez, jasno je da on neće imati snagu da temeljno promijeni političku strukturu.
Opozicija iz RS-a priželjkuje uklanjanje SNSD-ovih kadrova, ali se time ulazi u apsurd – dok Nebojša Vukanović kritikuje Dragana Čovića, u isto vrijeme bi trebao s njim sjediti u istoj vlasti. Funkcionalnost takve koalicije, već na startu, djeluje iluzorno.
U međuvremenu, SNSD i HDZ, iako konstantno optuživani za opstrukciju i blokade, ne bilježe nikakav pad u poziciji. Naprotiv – uz jasnu kontrolu narativa u entitetima i saveznike na pravim mjestima, njihove pozicije ostaju neuzdrmane.
Trojka, koja je 2022. ušla u vlast obećanjima o promjeni pristupa, dijalogu i modernizaciji, sada se nalazi u nezavidnoj situaciji. Ništa od obećanog nije ispunjeno – SNSD se pokazao dosljedan u blokadama, a HDZ koristi svaku priliku za ucjene, sve uz prećutnu podršku međunarodne zajednice.
Ako se ništa ne promijeni, ne samo da će opozicija iz RS-a ostati praznih ruku – već će Dodik, i s presudama koje ga prate, imati prednost u predizbornoj trci za 2026. godinu. HDZ će, po ustaljenom obrascu, biti dio vlasti na svim nivoima.
Za razliku od njih, stranke iz Sarajeva nemaju garanciju ni opstanka, a Trojka će se morati suočiti s naletom SDA, DF-a i SBiH. U takvom razvoju, propuštena prilika neće biti samo politički poraz – bit će i simbol slabosti pred biračima koji su tražili promjenu.
