Izgubio se osjećaj djeteta prema autoritetu, prema odrasloj osobi i finim vrijednostima. Ovo što vidimo jeste kulminacija zapuštenosti djece i očigledno neadekvatnog vaspitanja, rekao je u razgovoru za Fokus sociolog Vladimir Vasić, povodom posljednjih dešavanja, konstantnih dojava bombama u sarajevskim školama, pucnjavama, ali i posljednjem tragičnom događaju u Bosanskoj Krupi.
Neposvećivanje pažnje
Podsjećamo, tada je maloljetnik usmrtio jednog policajca, a drugog teško povrijedio, a sam čin je okarakterisan kao terorizam.
Vasić smatra da je došlo do ozbiljnog neposvećivanja pažnje djeci.
“Očito da su neki pogrešni uzori djeci danas mnogo zanimljiviji nego što su to njihovi roditelji. Dakle, mislim da je proces njihove socijalizacije danas mnogo komplikovaniji i teži. Mi već godinama smatramo, to su djeca, oni ne znaju ništa, oni su navini. Ne. Djeca danas nisu nimala naivna, ali imaju pogrešne uzore. Gdje dobijaju te pogrešne uzore, pa najviše putem digitalnih i društvenih mreža, informacije su im lako dostupne, bez bilo kakve cenzure i što se izgubio osjećaj za autoritet”, govori nam Vasić.
Griješe roditelji
Napominje da prvo tu griješe roditelji.
“Oni moraju da znaju šta im dijete šta radi, kakva su mu interesovanja, s kim se druži, ko su mu uzori. Dakle ne govorim o ljudima od 30 ili 40 godina, već o djeci. Roditelji to moraju znati i na kraju krajeva da snose odgovornost. Ovo sve što se desilo, jesu djeca, ali djeca su kolateralna šteta nekih odraslih neodgovornih ljudi koji na vrijeme nisu sjeli i vaspitali svoju djecu”, jasno naglašava Vasić.
Rješenje vidi prije svega u tome da se vrati dignitet školama i nastavnicima, ali i autoritetu.
“Nije dječija sloboda da uzme nož i ubije nekoga, nije dječija sloboda da se zamajavaju danima i dojavljuju neke lažne bombe. Dječija sloboda je igra, da odrastaju u mirnoj sredini. Prosto moramo sjesti sa svojom djecom. Ta djeca nisu uvežena, nisu pala s Marsa, dakle ona imaju oca i majku, a ako nemaju, zna se kakva je procedura, preuzima staratelj ili Centar za socijalni rad, dakle hajmo da identifikujemo iz kakve porodice dolaze ta djeca, ko su im uzori, ko se ne brine o njima i da vidimo ko će snositi odgovornost. Djeca su samo produkt nas odraslih, dakle samo nas kopiraju i to je čista matematika”, zaključio je Vasić.