Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova BiH iz 2013. godine, svaka druga žena u Bosni i Hercegovini doživjela je neki oblik nasilja nakon 15. godine. To uključuje fizičko, psihičko, seksualno ili ekonomsko nasilje. Iako je nasilje postalo tema u javnoj sferi, mnoge žene i dalje ne prijavljuju nasilje zbog osuda društva, straha od gubitka posla i financijskih problema.
Jedna žena, koja je željela ostati anonimna, podijelila je svoju tešku ispovijest s redakcijom N1. Prošavši kroz strašan ciklus nasilja i prijavljivanja svog partnera, ona je suočena s odbacivanjem i osudama okoline. “Žene koje imaju kćerke pljuju me na ulici jer sam prijavila svog muža za nasilje. Iako je on bio u zatvoru, ja sam ta koja je izolirana iz društva”, kaže ona.
Žena ističe da se, uprkos svemu, ponovo vratila svom mužu, objašnjavajući kako je to učinila zbog straha da će ostati bez ikakve pomoći, jer je bila sama s djecom i bez posla. “Za mene, to je pitanje ‘da li je mozak zakazao’?”, kaže ona, priznajući da se često pita je li ispravno postupila. Dodaje kako, iako im je sada bolje, “sistem i dalje nije dovoljno podržao žene u ovakvim situacijama”.
Zakonodavne promjene u BiH također se pokušavaju implementirati kako bi se poboljšala zaštita žena. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, usvojen u Federaciji BiH, uključuje 24-satnu besplatnu SOS telefonsku liniju i pravovremenu pomoć žrtvama nasilja.
No, stručnjaci poput Emire Mizić, predsjednice Udruženja „Tim volim život“, ističu kako je ključno da se svaki slučaj nasilja tretira individualno i odgovorno, te da je potrebna podrška okoline i porodice.
Sociolog Vladimir Vasić upozorava da patrijarhalne vrijednosti u društvu često olakšavaju normalizaciju nasilja. On ističe da je nužno osnaživanje žena, posebno u ruralnim područjima, kako bi im se omogućila zaštita, umjesto da budu osuđene na šutnju.
