U Stocu pet romskih porodica više od 20 godina živi u improviziranim barakama, čekajući rješenja. Uvjeti su to koji nisu dostojni života u 21. vijeku.
Kiše i vjetra najviše se boji šestogodišnja Klara koja sama sa svojom majkom živi u oronuloj baraci, koja propušta kišu i vjetar.
“Kada puše, kada je vjetar i počne malo da kisne – ja to malo sredim za svoje dijete. Hoću sa svojim djetetom novi život, da imam krov nad glavom, da imam svoje kupatilo”, govori Mediha Ibrahimović.
Nijedna od ovih pet porodica koje žive na Radimlji nema kupatilo i svima je, kažu, to primarna potreba, jer struju im je na korištenje dao grad. Pored samohranih majki, tu su i mlade, novoosnovane porodice. Sakupljanjem sekundarnih sirovina primarno zarađuju, a ne libe se raditi i sve druge poslove po pozivu.
“Ima naroda što nas zovne, pomognem ljudima, čistim kuće, uradim nešto. Sve pošteno ja radim, nikad se nije žalio narod na nas”, govori Sabahudin Ibrahimović.
Kuću su sami napravili – od najlona, cerade…
“Kada spavamo i kisne unutra, stavimo šerpe…”
U ovim uvjetima smješten je i Kemo Ibrahimović, ratni vojni invalid koji dobija 300 maraka na mjesečnoj bazi: “Šta mogu uzeti za 300 maraka? Kupiš u prodavnici – sto maraka. Ništa. Ni ručak, ni večera…”.
A osim neimaštine, problem je i odnos koji mještani imaju prema naselju u kojem žive ovi Romi – u blizini njihovih domova napravili su divlju deponiju, priča on: “A smeće ljudi dovlače ovdje. Ne mogu se ja svađati sa ljudima da kažem nemojte ovdje dovlačiti, ovo nije vaše”.
No, iako djeluje da su ovi ljudi poptuno otpisani, ima udruženja koja nastoje da se i ovim osobama pruže bolji uvjeti za život. Provodi se velika akcija koja uključuje nabavku stambenih kontejnera, uklanjanje smeća i uređenje prilaza, ali su potrebna financijska sredstva. Jer, s obzirom, na malobrojnost članova porodica ovdje, ne mogu koristiti projekte stambenog zbrinjavanja Roma, piše FTV.
“Oni koji znaju šta ti projekti znače i koji su kriteriji dobijanja sredstava – znaju da jednočlane i dvočlane porodice ne mogu doći nikad na tu rang listu. Prioritetno sada radimo jednu malu akciju za Klarin topli dom, uputili smo pozive za saradnju svim osnovnim školama i predškolskim ustanovama našeg kantona”, kaže Nefiza Dautović, predsjednica Udruženja Transformator.
A sve to kako Klara i ovu zimu ne bi morala dočekati preplašena u baraci zbog koje je razvila strah od kiše i vjetra. A ove godine, krenut će u prvi razred…
