Bh. muzičar i tekstopisac Davor Sučić, poznatiji kao Sejo Sexon, u razgovoru za N1 otkrio je kako je pjesma “Svjetla Sarajeva”, po kojoj je nazvan i film, nastala prema tekstu pjesnika Gorana Vračara koji je tokom devedesetih “bio sa druge strane” i glavni grad Bosne i Hercegovine “posmatrao preko nišana”, zaključivši da je to “paradigma šizofrenije u kojoj živimo”.
Sučić je kazao da priča o Goranu i njemu, o ljudima koji su nekada bili na suprotnim stranama, govori i pokazuje “koliko smo svi jedan narod” i koliko smo svi “upućeni jedni na druge”.
– To je paradigma sve ove šizofrenije u kojoj živimo. Mnogi ljudi ne znaju da je tu pjesmu (Svjetla Sarajeva), koja je postala himna Sarajeva, koja se svira po restoranima, i u Bentbaši i u parku, napisao čovjek sa druge strane, koji je Sarajevo posmatrao preko nišana – kazao je osnivač grupe Zabranjeno pušenje.
I nastavio:
– To samo govori koliko smo mi jedan narod, jedna duša, koliko smo mi upućeni jedni na druge. I koliko su naše sudbine zajedničke.
“Ova zemlja je traumatičnih situacija imala na stotine”, kazao je još Sučić, “i mi smo i dalje tu, jedni sa drugima i to je neka paradigma života”.
U razgovoru za N1 Sučić je otkrio da mu bude pomalo smiješno kada vidi da neko pokušava “ovo zaustaviti”…
– Ovo je život, ovo je naša DNK i to se ne može uništiti, mada je trud ozbiljan (da se uništi zajednički život). I ta naša priča nikada nije završila upravo zbog ljudi kao što je Goran Vračar. Mislim da je umjetnost jedan veliki kohezioni faktor koji odoljeva svim pokušajima podjele ove zemlje – poentirao je Sejo Sexon.
