Još jedna žena, koja je mjesecima na listi Federalnog fonda solidarnosti čekala spasonosni lijek, preminula je protekle nedjelje.
Bitku za život u 60. godini života izgubila je Đulferi Avdić nakon što je 14 mjeseci čekala na propisani lijek koji bi joj produžio život, pomogao da svoju djecu još gleda, da im se raduje kad odnekud dolaze, da koliko toliko, iako se borila sa teškom bolešću, uživa u životu.
Ali, opaka bolest bila je jača!
Istina, Đulferi je lijek dobila nakon 14 mjeseci čekanja, ali on joj više nije mogao pomoći onako kako bi da joj je bio na raspolaganju odmah nakon što joj je propisan.
Nakon svega postavlja se pitanje – da li bi Đulferi Avdić, ali i mnoge druge žene koje su u prethodnim mjesecima preminule, danas bile žive da su na vrijeme dobile propisani lijek?
Da li će ikada odgovorni biti privedeni sudu pravde zbog desetina pacijenata koji su, čekajući terapiju, izgubili bitku za život?
U Udruženju osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke “Renesansa”, po ko zna koji put tužni, ogorčeni, ljuti, jer ispraćaju još jednu svoju članicu oboljelu od karcinoma dojke koja je mjesecima čekala lijek.
Ogorčeni i ljuti prije svega na one koji su odgovorni, a to su federalne vlasti, koje su davno mogle riješiti problem listi čekanja najtežih pacijenata na propisane lijekove u FBiH, i tako spriječiti na desetine života koji su proteklih mjeseci izgubljeni, a mogli su biti spašeni samo da su na vrijeme dobili terapiju.
– Na put u vječnost otišla je je još jedna lavica, dugogodišnja članica Udruženje “Renesansa”, Đulferi Avdić. Na svoj lijek od životne važnosti čekala je više od godinu dana iako se znalo kakav će to učinak imati na karcinom koji je metastazirao. Jednom je već uspjela da ga pobijedi, nastavi raditi, plaćati doprinose državi (istoj ovoj koja ju je osudila na smrt), doprinositi društvu i biti podrška ženama koje su oboljele nakon nje. Svi koji su imali čast upoznati ovu divnu ženu znaju sa koliko hrabrosti se suočavala sa silnim čekanjima na sve što je značilo preživljavanje. Kakve god odluke Vlada FBiH donijela u septembru, njoj više ništa ne znači, a mi sve odgovorne pitamo: “stidite li se bar?”. Draga naša Đuli, oprosti što pored svih naših napora nismo uspjele probuditi savjest i empatiju vladara koji obraza nemaju i g***** se ne boje. Snivaj neke ljepše snove konačno bez straha, strepnje, bola, laži, čekanja, lažnih obećanja, dvoličnosti, nerazumijevanja i nadanja. Vole te tvoje renesansice – napisala je Enida Glušac, predsjednica Udruženja “Renesansa” na društvenim mrežama.
Za Fond solidarnosti Vlada FBiH u oktobru prošle godine izdvojila je 50 miliona KM, što je za tri puta manje, nego što je to Zakonom o zdravstvenom osiguranja FBiH propisano.
Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH, u više navrata odgovorili su “da planirana sredstva u 2024. godini nisu dovoljna za zadovoljenje potreba za liječenjem svih pacijenata te da iz tog razloga ne mogu osigurati pravovremeno terapiju za sve pacijente”.
Faktoru je polovinom jula iz Zavoda odgovoreno da je, zbog nedostatka novca na listi Fonda solidarnosti, zaključno sa šestim mjesecom, na lijek čekalo 1.440 pacijenata, i upravo najviše onih koji imaju maligna oboljenja.
Federalni ministar zdravstva, dr. Nediljko Rimac, prošle sedmice kazao je “kako bi pomogao najtežim pacijentima na listama čekanja, ali da je nemoćan”.
Novinarima je rekao “kako nije shvaćen kada je u pitanju raspodjela stredstava u budžetu”.
– Za prevenciju malignih oboljenja tražio sam milion KM, a dobio nulu. Kada je bila u pitanju cistična fibroza, odlučeno je da nema kupovanja vozila. Ni sada nisam oduševljen time što su vozila kupljena. Niti sam tražio niti mi pada na pamet da tražim vozilo. Zašto su drugi tražili ne znam. Možda zato što nisu ljekari i ne znaju patnje pacijenata na listama čekanja. Budući da uskorio ide budžet insistirat ću i uvjetovati da sve što smo tražili napuni Fond solidarnosti – kazao je Rimac.
Bosanski.info/Faktor.ba
