Odluka Vlade Srbije o zabrani izvoza naoružanja iz juna mjeseca uzdrmala je bh. namjensku industriju. Srbija ne isporučuje barut, te je firma Igman iz Konjica suočena sa obustavom proizvodnje, a veći dio radnika poslan na prinudni godišnji odmor.
Prva na udaru kompanija Igman iz Konjica koja se bavi proizvodnjom municije širokog asortimana. Barut, od čijeg snabdijevanja ovisi proizvodnja municije, granata, bombi i drugih proizvoda, nije više dostupan kao sirovina koja se uvozi.
Nermin Nikšić, premijer Federacije BiH, rekao je da nisu svi radnici Igmana na prinudnom odmoru, ali da jedan dio jeste.
Poslovni portali u našoj zemlji upozoravaju da su dionice Igmana u krizi. Ukupna tržišna vrijednost cijele kompanije smanjena sa otprilike 113 na otprilike 98 miliona maraka.
Igman je u jednom danu izgubio 15 miliona maraka tržišne vrijednosti. Analitičari smatraju da se moralo razmišljati o više izvora snabdijevanja i da se radi o velikom problemu jer nemamo adekvatnu politiku namjenske industrije.
Velika potražnja
Vlade Radulović, vojni analitičar iz Beograda, kaže da se proteklih tri godine posljednje zrno baruta, posljednji metak traži bilo gdje u svijetu.
– Dodatno cijelu priču komplikuje to da, kada govorimo o proizvođačima baruta na EU tržištu, vi, vjerovali ili ne, imate samo tri kompanije – to je češka Explozia, francuski Nester i Milan Blagojević iz Lučana. Dakle, potražnja je ogromna – ističe Radulović.
Upravo saradnja između kompanije Igman Konjic i vojne fabrike Milan Blagojević iz Srbije je višedecenijska. I od toga je ovisila dalja proizvodnja u Igmanu iz Konjica. Direktor te kompanije je potvrdio da novih informacija nema za javnost i ponavlja raniji stav.
Kolektivni godišnji odmor
Adnan Prevljak, direktor Privrednog društva Igman Konjic, kazao je da se radnici Igmana upućuju na korištenje preostalog dijela godišnjeg odmora za 2025. godinu, kolektivno, u periodu od 2. septembra do stvaranja uvjeta za rad (isporuke baruta).
Hamza Višća, vojni analitičar, ističe da nemamo državnu politiku namjenske industrije, pa da, čini se, nemamo ni entitetsku politiku.
– Ono što je ostalo od namjenske industrije iz prethodnog sistema i što se uspjelo oporaviti, a nije pokradeno, ono funkcioniše, relativno dobro zarađuje. Ali očito je da menadžment baš i nije posvetio pažnju činjenici da u svijetu ima toliko sukoba i da je potražnja velika – zaključuje on.
#Postoje #alternative #ali #njih #treba #vremena