(Bosanski.info) – OPEC+ izgubio je dio utjecaja na svjetsko tržište nafte jer mu je rat s Iranom smanjio udio u globalnoj proizvodnji i ograničio mogućnost brzog povećanja ili smanjenja opskrbe.
S druge strane, Kina je postala jedan od ključnih faktora koji utječu na cijene, pokazala je Reutersova analiza.
Rat je zatvaranjem važnog izvoznog pravca za bliskoistočnu naftu i oštećenjem energetske infrastrukture u nekoliko članica OPEC-a smanjio tržišni udio OPEC+, a time i njegovu sposobnost utjecaja na cijene.
Izjave i odluke OPEC+ danas gotovo uopšte ne utječu na kretanje cijena nafte, navodi Reuters.
Umjesto toga, jedna od glavnih tema na tržištu ove je godine pad kineskog uvoza sirove nafte, koji pomaže održati ravnotežu na tržištu uprkos velikim problemima s opskrbom.
Organizacija zemalja izvoznica nafte i saveznici predvođeni Rusijom u julu su bili zaslužni za oko 40 posto ukupne svjetske proizvodnje nafte, prema Reutersovim izračunima na temelju podataka Međunarodne agencije za energiju (IEA).
Prije američkih i izraelskih napada na Iran krajem februara taj je udio iznosio više od 48 posto, pri čemu četiri do pet postotnih poena otpada na povlačenje Ujedinjenih Arapskih Emirata iz OPEC-a u maju.
Sedam najvećih proizvođača unutar OPEC+, među kojima su Saudijska Arabija i Rusija, u julu su zajedno činili tek četvrtinu svjetske proizvodnje nafte.
Rat je ograničio mogućnost OPEC+ da brzo poveća ili smanji proizvodnju jer je promet kroz Hormuški moreuz, ključni izvozni pravac za Saudijsku Arabiju i druge velike proizvođače, ozbiljno ograničen.
OPEC je osnovan 1960. godine, a širi okvir OPEC+ uspostavljen je 2016., kada su se Rusija i drugi proizvođači pridružili nastojanjima da savez odgovori na smanjenje svog udjela u svjetskoj proizvodnji nafte.
Udio OPEC-a u svjetskoj proizvodnji sirove nafte dosegao je vrhunac od oko 50 posto tokom naftnih kriza 1970-ih, a do sredine 1980-ih pao je na oko 30 posto zbog povećanja proizvodnje u Sjevernom moru, na Aljasci i u Sibiru.
OPEC nije odgovorio na Reutersov upit. OPEC+ tvrdi da su njegove odluke usmjerene na stabilnost tržišta te da ne cilja određenu cijenu nafte.
Ratovi su i ranije uzrokovali probleme u opskrbi naftom, naprimer u Kuvajtu tokom Zaljevskog rata 1990. i 1991. te u Iraku nakon američke invazije 2003. godine.
Sada je, međutim, riječ o znatno većem poremećaju, jer su istovremeno ograničene proizvodnja i mogućnost izvoza više članica OPEC+, pa savez teško može nadoknaditi izgubljene količine.
Od marta je uža grupa OPEC+ najavila šest povećanja proizvodnje nafte.
Zbog blokade Hormuškog moreuza većina tih odluka ipak je ostala uglavnom na papiru i nije znatnije utjecala na cijene, osim u julu, tokom kratkog prekida vatre između SAD-a i Irana, kada se pojavila nada da će moreuz ponovo biti otvoren.
Velika je razlika u odnosu na 2019., kada su se OPEC+ i tadašnji američki predsjednik Donald Trump redovno sukobljavali oko cijena nafte, a trgovci su pomno pratili odluke saveza zbog njihovog mogućeg utjecaja na tržište.
Tada se postavljalo pitanje koliko će nafte OPEC+ odlučiti proizvesti, a danas je ključno koliko se nafte fizički može proizvesti i izvesti u uslovima rata na Bliskom istoku.
Jedan od najvećih faktora koji ove godine utječu na cijene je snažan pad kineskog uvoza nafte. Kina je od početka rata kupila oko 400 miliona barela manje nego u istom periodu prošle godine.
Pad uvoza posljedica je zabrane izvoza goriva, manje prerade u rafinerijama i sve raširenije upotrebe električnih vozila.
To dodatno potvrđuje rastuću ulogu Kine u održavanju ravnoteže na tržištu nafte, uloge koja se nekada gotovo isključivo povezivala s OPEC+ kao proizvođačem koji može prilagođavati ponudu.
Slabija kineska potražnja za naftom ove je godine ograničila rast cijena. Prošlogodišnja snažna kineska kupovina, koja je možda činila čak polovinu rasta svjetske potražnje za naftom, s druge je strane podržavala tržište.
– Kina je postala centar potražnje koje određuje ravnotežu na tržištu – kaže analitičarka kompanije Sparta Commodities June Goh.
Drugim riječima, OPEC+ više nije jedini ključni igrač. Na cijenu nafte sve snažnije utječe i ono što se događa na strani potražnje, a upravo je Kina svojim naglim smanjenjem kupovine ublažila dio pritiska koji je nastao zbog velikog poremećaja ponude.
To je jedan od važnijih zaokreta na globalnom tržištu nafte: dok je OPEC+ zbog rata izgubio dio mogućnosti da fizički upravlja ponudom, Kina je dobila veću moć da kroz vlastitu potražnju utječe na tržišnu ravnotežu.
