Masovna podrška bh. građana u SAD-u reprezentaciji naše zemlje najbolji je dokaz ljubavi prema domovini, uprkos činjenici da su od domaćih institucija u protekle tri decenije uglavnom bili zaboravljeni. Inicijatori kampanje „Glasaj SAD“ očekuju da na valu podrške Zmajevima i učešće dijaspore na izborima bude veće.
Bosanci i Hercegovci u SAD-u imaju zakonsko pravo glasa u obje zemlje, ali do glasačke kutije u BiH puno je administrativnih, tehničkih i drugih problema. Kada bi u BiH glasalo samo onoliko ljudi koliko je u Sijetlu prisustvovalo utakmici BiH i Katara, budućnost ove zemlje bila bi potpuno promijenjena, kazali su nam.
Prepreke glasačima
– Iskreno, mislim da je izazov kod glasanja to što ljudi nemaju pasoše, a proces izdavanja za Bosnu je previše birokratski – kaže Jasmin Tahirović iz Njujorka. Sličan stav ima i Dženana Dobrača iz Los Anđelesa u Kaliforniji, koja kaže da ideja o registraciji za glasanje u BiH djeluje administrativno zastrašujuće.
Aldin Ćoralić iz Džeksonvila na Floridi kaže da ne glasa na izborima u BiH, zato što nema bosanski pasoš kao ni povjerenja u sistem, pa je uvjeren da njegov glas nema veliki utjecaj na bosansku politiku, opterećenu korupcijom.
Jedna od najbanalnijih prepreka je što većina bh. građana nema i ne koristi printer, potreban za štampanje obrazaca koje je potrebno popuniti.
„Glasaj SAD“
Jedan od inicijatora kampanje „Glasaj SAD“ Vanja Đemidžić kaže da u SAD-u živi gotovo 350.000 ljudi rođenih u BiH. S drugom generacijom, rođenom u SAD-u, bh. populacija broji do pola miliona građana. Kampanja „Glasaj SAD“ dio je šireg projekta osnivanja Asocijacije bh. udruženja u SAD-u “BH Alliance USA”.
– Da bi bila registrovana kao biračko mjesto, Ambasada BiH u Vašingtonu mora imati barem 50 registrovanih, a 2022. smo imali samo 70 registrovanih, od kojih je samo njih sedam glasalo. U SAD-u je glasalo manje od jedan posto građana – kaže Đemidžić za “Bosanski.info”.
Promjena u RS-u
Naglašava da je mnogo značio apel člana CIK-a BiH Suada Arnautovića, koji je prije nekoliko dana upozorio na loš odziv dijaspore. Iako je 88 posto ljudi jako zainteresovano i svjesno koliko bi njihov glas značio, sama apstinencija je odgovor na stanje u bh. politici.
– Smatraju da bi glasanjem legalizovali lopovluk, ali bilo čiji lopovluk mnogo je lakše napraviti, ako im je bazen iz kojeg vuku glasove već do pola popunjen ljudima koje su zaposlili. Da ne govorimo da možemo preokrenuti politiku manjeg entiteta i zapadne Hercegovine, dovoljno da ublažimo njihovu retoriku. S deset probosanskih glasova u NSRS-u bili bismo jezičak na vagi – kaže Đemidžić.
Djeca izgubljenih identiteta
Na najveće barijere nailaze generacije rođene u SAD-u nakon rata, koje ne smijemo izgubiti, kaže Đemidžić. Pojašnjava da pravo glasa imaju oni koji mogu dokazati da su bili prijavljeni u BiH ili da su im roditelji iz tog mjesta. Potrebno je putovati u BiH i prijaviti se u CIPS, ili popuniti zahtjev za upis na biračko mjesto, uz rodni list, dokaz o državljanstvu, da su roditelji već prijavljeni … što traži mnogo dokumentacije i traje predugo. Ipak, naš sagovornik smatra da uspjeh Zmajeva predstavlja renesansu ideje da se djeca Bosne, na neki način, vrate domovini. To su djeca izgubljenih identiteta, kojima su ćevap, Čaršija, Una, Drina i Neretva pojam za Bosnu, u koju vole doći i na koju su ponosni, iako ih pola i ne govori bosanski jezik.
