Iako to statistika nikada nije priznala, ploča s pjesmom “Pijem da je zaboravim” Hašima Kučuka Hokija najtiražnija je ploča u bivšoj Jugoslaviji. Samo u Beogradu dnevno se prodavalo 25 tisuća ploča, nije se moglo natiskati novih kolika je bila potražnja.
U javnosti se o tom podatku malo pričalo, jer su neki drugi pjevači “modernijeg” zvuka morali biti u službenoj statistici. Stalo se brojati kod 4 milijuna prodanih vinila, a pjevač je tako iz siromaštva u kojem je odrastao, postao popularan i relativno dobro zarađivao. Međutim, glave su mu došle žene i raskalašeni život. Dok je bio živ uvijek je isticao kako mu je Jugoslavija dala sve najljepše, a posebno je volio Tita.
-Možda sam bio jedini pjevač koji je Titu pjevao na uho. Zvao me je Čupavi. “Je l’ može ona moja!?” Čim mu zapjevam “Pijem da je zaboravim”, odmah su mu morali donijeti viski. I dan-danas ga poštujem, čak i više nego dok je bio živ. Što ga više napadaju, ja ga sve više volim. Ja sam svom najmlađem sinu, rođenom u New Yorku, dao ime Tito. Iz zahvalnosti -izjavio je jednom Hoki.
Poslije pjesme “Pijem da je zaboravim” sve što je otpjevao publika je dočekala u transu.
-Potpuno mi je promijenila život ta pjesma. Šta god da sam poslije snimio, dostizalo je zlatne tiraže, na festivalima sam redovito pobjeđivao, bilo što da sam pjevao. Ali, imao sam zaista predivne pjesme. Recimo: “Nazdravite, drugovi”, “Pjevaj, prijatelju, digni čašu vina”, “Tugo moja, tugo”, “Čaše lomim, ruke mi krvave”… Mnoge od tih pjesama žive su dan-danas, pjevaju ih po kafanama i svadbama -govorio je pjevač u svojoj izjavi iz 1999. godine.
Nije tajna da Hoki nije bio omiljen od strane mnogih kolega, jer i tada je na sceni vladala velika ljubomora. Kada je poginuo 2002. godine gotovo nitko sa estrade mu nije došao na sahranu.
S.M
#sahranu #nisu #došle #kolege..
