Nakon skoro deset godina pravne borbe, Kantonalni sud u Sarajevu donio je pravosnažnu presudu kojom je odbacio tužbu Hirurške poliklinike Karabeg, Reufa Karabega i Amele Karabeg protiv Lejle Zvizdić za klevetu piše Crna-Hronika.
Time su odbačeni i svi zahtjevi tužilaca da im Zvizdić isplati 196.458,13 KM, uz zakonske kamate, kao i troškove parničnog postupka.
Lejla Zvizdić, koja je ovu vijest podijelila putem društvenih mreža, izrazila je zadovoljstvo presudom, ističući da je pravda, iako spora, ipak pobijedila. Posebno je naglasila podršku svog pravnog tima, predvođenog advokaticom Ezmanom Turković, te novinarke Elamere Škrgić, koja je, kako kaže, bila uz nju tokom svih ovih godina.
Sud je u obrazloženju presude naveo da izražavanje Lejle Zvizdić u medijima ne predstavlja klevetu, već njeno lično iskustvo i kritički osvrt na postupanje medicinske ustanove i osoblja nakon operacije koju je prošla. Također, utvrđeno je da tužioci nisu dokazali neistinitost njenih izjava niti su pružili dovoljno osnova za traženje materijalne i nematerijalne štete.
Ova presuda predstavlja značajan pravni presedan u kontekstu slobode izražavanja i prava na kritiku u javnom prostoru.
“POBJEDA!” – napisala je Lejla Zvizdić na Facebook-u.
Neke se dobijaju na juriš, ova je bila spora, ali dočekana! Nakon izuzetno dugog i mukotrpnog pravnog procesa koji traje već gotovo 10 godina donesena je pravosnažna presuda po tužbi Poliklinike Karabeg, Reufa Karabega i Amele Karabeg protiv mene za klevetu, u kojoj su potraživali da im isplatim 196.458,13 KM (+ kamate).
TUŽBA JE U POTPUNOSTI ODBAČENA!
Presuda je velika satisfakcija i trijumf za mene i moj pravni tim Marić & Co, predvođen advokaticom Ezmanom Turković, na koncu pobjeda pravde za koju kažu da je spora kao kornjača, ali da kida kao lav. Nakon svega što sam preživjela, a što je do danas ostavilo ožiljke na meni i fizičke i emotivne, iscrpljujuće je bilo
dokazivati još i svoju nevinost, jer je druga strana u postupku sve vrijeme krivicu usmjeravala na mene kao nemarnog pacijenta i klevetnika, što je notorna neistina i dezavuisanje javnosti od samog početka. U nastavku dostavljam detalje presude.
P.S. Elameri Škrgić hvala što si kao stamena novinarka i uvijek na strani pravde bila odvažna i nepokolebljiva, razumjela moju bol i bila uz mene svih ovih godina. Mnogi nisu tako hrabri ni danas.
——————————————————————-
U POTPUNOSTI ODBAČENA TUŽBA POLIKLINIKE KARABEG, REUFA KARABEGA I AMELE KARABEG PROTIV LEJLE ZVIZDIĆ ZA KLEVETU
Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio je presudu Općinskog suda u Sarajevu i odbacio tužbu Hirurške poliklinike Karabeg, Reufa Karabega i Amele Karabeg protiv Lejle Zvizdić radi, kako je u tužbi
navedeno, naknade materijalne i nematerijalne štete zbog klevete. Zahtjevi tužilaca da im se isplati šteta vrijednosti spora 196.458,13 KM u potpunosti su odbačeni.
U obrazloženju suda se navodi kako je neosnovan zahtjev tužilaca da tužena Zvizdić isplati iznos od 196.458,13 KM i to prvotužiocu na ime izgubljene dobiti iznos od 143.964,00 KM, iznos od 39.140,00
KM na ime otkazanih operativnih zahvata, te iznos od 2.227,92 KM na ime izgubljenih troškova putovanja i to sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 70.608,00 KM počev od 01.01.2016. godine,
na iznos od 59.652,00 KM počev od 01.01.2017. godine, na iznos od 13.704,00 KM počev od 01.09.2017. godine, na iznos od 39.140,00 KM počev od 01.01.2016. godine i na iznos od 2.227,92 KM počev od 01.05.2015. godine pa do isplate, odnosno da tužiocu Karabeg Reufu na ime naknade nematerijalne štete isplati 11.110,00 KM, od čega 2.500,00 KM na ime umanjenja OŽA, 8.100,00 KM na ime
pretrpljenih bolova i 510,00 KM na ime pretrpljenog straha, a tužiteljici Karabeg Ameli isplati iznos od 16.210,00 KM od čega 5.000,00 KM na ime umanjenja OŽA, 10.200,00 KM na ime pretrpljenih bolova i 1.010,00 KM na ime pretrpljenog straha, sve sa zakonskom zateznom kamatom.
Tužioci su u tužbi tražili i da se tužena Zvizdić obaveže da u magazinu Azra na naslovnoj strani i na strani 14 i u dnevnim novinama sa tiražom većim od 100.000 primjeraka objavi presudu o svom trošku, u protivnom da to uradi tužilac o trošku tužene, kao i da tužiocima nadoknadi troškove parničnog postupka. Svi ovi zahtjevi su odbijeni kao neosnovani i sud je cijenio da izražavanje tužene koje su objavili pisani i elektronski mediji ne predstavlja klevetu u odnosu na tužioce.
U presudi se navodi da tužioci nisu dokazali da je u izražavanju tužene iznesena neistina, pri čemu je sud izražavanje tužene ocijenio kao iznošenje njenog sopstvenog suda o događaju koji joj se lično desio, pri čemu tužena nije tvrdila da je odgovornost na tužiocima za nastalu reakciju nakon izvršene operacije, već je iznijela svoj stav da je ponašanje tuženih nakon prijavljene komplikacije bilo neprofesionalno, sa posebnim aspektom na izjavu drugotužioca da je ona odgovorna za ono što joj se desilo, odnosno da je bila nepažljiva i da je pretrpjela ubod pčele. Naime, nesporno je, navodi se dalje u presudi, da je drugotužilac prilikom gostovanja na Alfa TV iznio takvo izražavanje prije nego je tužena i
dala intervju, te da je upravo njegovo izražavanje bilo povod da javno iznese svoj slučaj i iskustvo koje je preživjela.
Tužioci ni u samoj tužbi nisu konkretizovali koje izražavanje tužene predstavlja neistinu, pri čemu je nesporna činjenica da je tužena obavila estetsku operaciju kod prvotužioca kao pravnog lica koje se
bavi pružanjem zdravstvenih usluga, da je pregledana od strane drugotužioca nakon što su nastale komplikacije poslije operativnog zahvata, odnosno da je vršio zahvate na njenom licu u vidu otvaranja obraza i upućivao je u KUM, pa samim tim ni spominjanje njegovog imena u kontekstu izvršenih zahvata ne predstavlja iznošenje neistina, odnosno klevetu.
Suprotno navodima žalbe, tužioci nisu dokazali da je tužena svoje izražavanje iznosila u enormnom broju printanih i elektronskih medija, niti su dokazali da je i intervjuima iznesenim u
magazinu Azra i Centralnom dnevniku na FACE TV iznijela sadržaje koji se mogu cijeniti kao kleveta, zbog čega je ispravna odluka suda da je neosnovan njihov zahtjev za naknadu štete, obzirom da ne postoji osnov za istu, pa sama činjenica da li je kod tužilaca došlo do ekonomskih posljedica u vidu umanjenja prometa ne predstavlja osnov za naknadu štete, zbog čega ovaj sud nije ni cijenio navode žalbe usmjerene na visinu naknade štete.
Dalje se navodi kako je sud stava da izražavanjem tužene objavljenim u magazinu Azra i Centralom dnevniku FACE TV nisu iznijeti neistiniti sadržaji, odnosno da njeno izražavanje nije bilo
nerazumno, zbog čega je ispravan zaključak prvostepenog suda da postoji osnov za isključenje njene odgovornosti u skladu sa odredbama člana 7. stav 2. Zakona o zaštiti od klevete, posebno ako se uzme u obzir činjenica da tužioci nisu iznijeli demante, odnosno da je sadržaj koji je iznijela tužena bio lako provjerljiv iz samog doživljaja tužene. Ovaj sud ukazuje da pravo na slobodu izražavanja nije neograničeno ali da postoji visok stepen zaštite slobode izražavanja kojim se štiti kritika koju mediji upućuju u demokratskom društvu, nalazeći da u konkretnom slučaju nije došlo do iznošenja neprovjerenih informacija, odnosno nije bilo napada na čast, ugled i dostojanstvo bilo kog lica jer se radilo o iznošenju vrijednosnog mišljenja za koje su u provedenom postupku dati jasni i potpuni dokazi.
Sud je obavezao tužioce da tuženoj Zvizdić nadoknade troškove parničnog postupka u roku od 30 dana.
