Znači, SNSD jeste korisnik budžeta. A Milorad Dodik, pravosnažno osuđen pred Sudom BiH, ne može biti na čelu organizacije koja troši novac građana.
SNSD se finansira budžetskim novcem, samo je taj novac deponovan: Milorad Dodik ne može ostati na čelu stranke!
Znači, SNSD jeste korisnik budžeta. A Milorad Dodik, pravosnažno osuđen pred Sudom BiH, ne može biti na čelu organizacije koja troši novac građana.
Piše: Rasim Belko
U zemlji gdje se Ustav čita kao horoskop, a odluke visokog predstavnika tumače kao vremenska prognoza, politički opstanak Milorada Dodika već odavno nije pitanje prava – već dogovora iza zatvorenih vrata. A kad pravna fikcija postane osnova političke realnosti, istina je prva žrtva.
Može li Dodik ostati predsjednik SNSD-a nakon Schmidtove odluke? Odgovor je banalan – ne može. I tu ne bi trebalo biti rasprave. Osim ako neko nije odlučio da od pravne logike napravi politički cirkus.
Ono što je izazvalo konfuziju je Schmidtova odluka o “obustavi isplata” SNSD-u i Ujedinjenoj Srpskoj. Pogrešno je shvaćena kao zabrana finansiranja. A zapravo, novac je i dalje tu – samo je privremeno deponovan na poseban račun Centralne banke BiH, a uplaćen je na ime SNSD-a.
Dakle, pare nisu nestale. Nisu ni uskraćene. Samo ih trenutno ne može trošiti Dodik. Što znači da SNSD i dalje ima finansiranje iz budžeta. Samo ga ne vidi.
A tu dolazimo do suštine, po zakonu ove zemlje, političku stranku koja se finansira iz javnih sredstava ne može voditi osoba pravosnažno osuđena. I tačka.
SNSD ima zastupnike u Parlamentarnoj skupštini BiH, u Parlamentu Federacije, kantonalnim skupštinama, općinskim vijećima u FBIH. Svi ti nivoi planiraju i izdvajaju budžetska sredstva za tu stranku. I sva ta sredstva, prema Schmidtovoj odluci, i dalje se uredno uplaćuju – samo ne idu direktno u kasu SNSD-a, nego čekaju u Centralnoj banci.
Ali i dalje su javna. I dalje su namijenjena SNSD-u.
Znači, SNSD jeste korisnik budžeta. A Milorad Dodik, pravosnažno osuđen pred Sudom BiH, ne može biti na čelu organizacije koja troši novac građana.
I ne, ovo nije stvar interpretacije. Ovo je zakon. Ovo je ustavna logika. Ovo je minimum političke higijene.
U svojoj odluci, visoki predstavnik je ostavio sebi mogućnost da novac SNSD-u bude vraćen – kad i ako procijeni da su “okolnosti opravdane”.
Jer ako sve zavisi od njegove procjene, onda ne postoji pravni mehanizam – samo politička volja. A ona, kako znamo, u BiH često zavisi od jutarnje kafe u Beču ili kakvog susreta u Briselu.
Dodao je i rečenicu da se “obustava isplata ne može smatrati neizmirenom obavezom prema SNSD-u”. U prevodu država SNSD-u ništa ne duguje – ali možda će mu sve vratiti.
I tako smo dobili savršen scenario za političko muljanje, pare su tu, stranka ih ne može koristiti, ali ih i dalje prima. Dodik ostaje predsjednik, iako ne smije. Schmidt glumi kaznu, iako nije ništa stvarno sankcionisao.
Ako visoki predstavnik ima i trun političkog integriteta, mora se javno obratiti i reći ono što svi već znaju: SNSD se i dalje finansira iz budžeta. Milorad Dodik, kao osuđeni, ne može voditi tu stranku.
Ako to ne kaže, ako to ne potvrdi, onda je jedina logična pretpostavka da se iza kulisa vodi dogovor između njega i Dodika, uz blagoslov međunarodnih aktera kojima BiH više nije pravna država, nego geopolitički eksperiment.
Jer kako drugačije objasniti da je Schmidt uzeo pare iz Dodikovih ruku – i ostavio mu partijski tron netaknut?
Ako Schmidt misli ozbiljno, onda mora učiniti i sljedeći korak. Ne može se praviti da postoji sankcija, ako njene posljedice ne postoje.
Jer Schmidtov kredibilitet, baš kao i SNSD-ov novac, trenutno je na posebnom računu. Zamrznut, ali ne i zaboravljen.
Pitanje je samo ko će ga prvi povući – Schmidt, Dodik ili historija piše NAP
