U ljeto 1969. godine, Hollywood je živio svoj san. Bilo je to doba “Ljeta ljubavi”, optimizma i kulturne revolucije. U epicentru tog svijeta bila je Sharon Tate, 26-godišnja glumica u usponu, nominirana za Zlatni globus i supruga redatelja Romana Polanskog, koja je s nestrpljenjem iščekivala rođenje svog prvog djeteta. No, u noći s 8. na 9. kolovoza, taj san pretvorio se u najgoru noćnu moru. Brutalno ubojstvo trudne glumice i njezinih prijatelja, koje su počinili sljedbenici kulta Charlesa Mansona, nije samo ugasilo pet života, već je i simbolički označilo kraj jedne ere, ostavivši neizbrisiv ožiljak na američkoj kulturi.
Dok je Roman Polanski bio u Europi, Sharon Tate, u osmom i pol mjesecu trudnoće, provela je večer u svom domu na adresi 10050 Cielo Drive s prijateljima: poznatim frizerom Jayem Sebringom, spisateljem Wojciechom Frykowskim i njegovom djevojkom Abigail Folger, nasljednicom carstva kave. Nešto iza ponoći, na imanje su upali članovi “Mansonove obitelji” – Charles “Tex” Watson, Susan Atkins i Patricia Krenwinkel, dok je Linda Kasabian čuvala stražu.
Njihova prva žrtva bio je 18-godišnji Steven Parent, koji je slučajno napuštao imanje nakon posjeta kućepazitelju. Ubojice su potom provalile u kuću i započele krvavi pir. Žrtve su okupili u dnevnom boravku, gdje je Watson ustrijelio Sebringa. Frykowski i Folger uspjeli su pobjeći iz kuće, no sustignuti su i brutalno izbodeni na travnjaku.
Najpotresniji dio tragedije dogodio se u kući. Prema kasnijim svjedočenjima, Sharon Tate je preklinjala za život svog nerođenog sina, nudeći se kao taokinja samo da bi mogla roditi. Njezine molbe su ignorirane. Izbodena je 16 puta. Prije odlaska, Susan Atkins je krvlju ubijene glumice na ulaznim vratima napisala riječ “PIG” (Svinja).
Iako se isprva vjerovalo da su ubojstva povezana s drogom, istraga je uskoro otkrila šokantnu istinu koja je vodila do Charlesa Mansona, neuspjelog glazbenika i karizmatičnog vođe kulta. Glavni motiv bio je osveta. Manson je bio ogorčen na muzičkog producenta Terryja Melchera, koji je odbio potpisati ugovor s njim. Melcher je bio prethodni stanar kuće na Cielo Driveu. Iako Manson vjerojatno nije znao da Melcher više ne živi ondje, naredio je svojim sljedbenicima da odu na tu adresu i ubiju sve “što je moguće jezivije”. Neki vjeruju da je meta bila sama kuća kao simbol establišmenta koji ga je odbacio.
Drugi ključni motiv bila je Mansonova apokaliptična vizija “Helter Skelter”, inspirirana pjesmom Beatlesa. Vjerovao je da će serija brutalnih ubojstava, za koja će biti okrivljeni Afroamerikanci, pokrenuti sveopći rasni rat iz kojeg će on i njegova “obitelj” izaći kao vladari. Kako bi potvrdili svoju namjeru, već sljedeće noći ubili su bračni par Lena i Rosemary LaBianca, ostavljajući krvave poruke na zidovima.
Ubojstva su izazvala paniku u Los Angelesu i medijsku histeriju. Kako piše Variety, mediji su u početku pokušavali okriviti žrtve, spekulirajući o “holivudskoj sceni droge” i povezujući zločin sa sotonizmom iz Polanskovog filma Rosemaryno dijete. Sam Polanski kasnije je izjavio da je tisak bio “prezira vrijedan” i “kriminalan” u svom senzacionalističkom izvještavanju.
Ovaj događaj označio je kraj optimizma 1960-ih. “Nitko se više nije osjećao sigurno”, rekao je jedan od fotografa koji je snimio mjesto zločina. Zvijezde su počele unajmljivati tjelohranitelje, a osjećaj nevinosti i otvorenosti koji je krasio Hollywood netragom je nestao. Tragedija je desetljećima bila predmet eksploatacije kroz brojne filmove i knjige, cementirajući Mansona i njegovu obitelj kao mitske figure zla.
Iako je ime Sharon Tate neraskidivo vezano uz stravičan zločin, njezino nasljeđe živi i kroz pozitivne promjene. Njezina majka, Doris Tate, postala je gorljiva aktivistica za prava žrtava. Njezin trud rezultirao je usvajanjem zakona u Kaliforniji koji je omogućio obiteljima žrtava da svjedoče o utjecaju zločina na njihove živote tijekom suđenja, što je postalo standard diljem SAD-a.
Kuća na Cielo Driveu godinama je privlačila znatiželjnike. Trent Reznor, frontmen benda Nine Inch Nails, unajmio ju je i ondje snimio album The Downward Spiral, no kasnije je izrazio žaljenje zbog te odluke nakon susreta sa sestrom Sharon Tate, Debrom. Kuća je na kraju srušena, a adresa promijenjena kako bi se zaustavio mračni turizam.
Priča o Sharon Tate i danas fascinira, o čemu svjedoči i film Quentina Tarantina Bilo jednom… u Hollywoodu, koji joj je dao fiktivni, sretniji kraj. Ipak, stvarni kraj ostaje kao bolan podsjetnik na život pun obećanja koji je prekinut u trenutku kada je trebao procvjetati.
S.M/24sata
#Masonov #kult #izbo #puta #bila #trudna #mjeseci..
