U zeničkom naselju Lokvine, prošle sedmice dogodio se incident kada je 14-godišnji dječak teško povrijeđen hicem iz vazdušne puške.
Nesreća se desila u porodičnom domu, a oružje je, prema navodima Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, nehotice ispalio njegov mlađi brat, rođen 2013. godine.
Dječaku su konstatovane teške tjelesne povrede, ali je njegovo stanje trenutno stabilno. Istraga je u toku, a vazdušna puška je oduzeta, piše BHRT.
Sam slučaj uznemirio je javnost i otvorio brojna pitanja o odgovornosti, sigurnosti i, ponajviše, o prevenciji. Jer kako je moguće da oružje dospije u ruke maloljetne djece? Da li se o prevenciji uopće govori dok ne dođe do tragedije?
Građani Zenice s pravom izražavaju zabrinutost i poručuju da je najveća odgovornost upravo na roditeljima. Ipak, stručnjaci upozoravaju da odgovornost nije isključivo na porodici.
Društvo u cjelini mora prepoznati važnost pravovremenog djelovanja i prevencije neprihvatljivih ponašanja kod djece i mladih.
Psihologinja Anela Hasanagić ističe da su preventivni programi, koji se danas provode, usmjereni na više ciljanih skupina.
“Targetirana skupina nikada nisu samo roditelji. Roditelji treba da snose svoj dio odgovornosti za ono što se dešava kod kuće, ali i škole i cijeli sistem imaju svoju ulogu.”
Ovaj incident ne bi smio biti samo još jedna crna hronika koja će ubrzo pasti u zaborav. Trebalo bi da posluži kao alarm, kao poziv da se ozbiljno preispitaju dosadašnje mjere kontrole pristupa oružju, ali i da se intenziviraju programi edukacije i podrške roditeljima, nastavnicima i djeci.
Jer pitanje kako oružje i dalje dospijeva u ruke djece – ne smije ostati bez odgovora
