Epidemija leptospiroze koja je zadesila Sarajevo izazvala je paniku i lavinu pitanja – kako je moguće da glavni grad Bosne i Hercegovine, u 21. stoljeću, izgleda kao da ga vode štakori, a ne vlast?
Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo oglasio se saopćenjem pokušavajući objasniti kompleksnost i razgranatost procesa deratizacije – ali i odbaciti isključivu odgovornost.
Kako navode, isticanje zdravstvenog sektora kao jedinog krivca nije ni zakonski ni praktično osnovano. Deratizacija, upozoravaju, nije samo bacanje otrova po šahtovima – već koordiniran posao u kojem odgovornost dijele institucije, javna preduzeća, privatni vlasnici i građani. Ipak, praksa pokazuje da koordinacije ima malo, odgovornosti još manje, a glodara sve više.
Ko je nadležan?
Prema propisima, nadzor nad deratizacijom dijeli se između Zavoda za javno zdravstvo (stručni nadzor) i Kantonalne inspekcije (upravni nadzor). Javne površine su u ingerenciji Ministarstva zdravstva i firmi koje su odabrane na tenderu. Za stanove i zgrade odgovorni su etažni vlasnici i upravitelji, dok je kanalizacija pod ViK-om, a deponije pod firmom „Rad“. Drugim riječima – svi su odgovorni, pa samim tim niko nije – piše Avaz.
Zavod pojašnjava da je za uspješnu deratizaciju ključno prethodno čišćenje – od podruma do ulica. Bez toga, navode, uspješnost deratizacije pada i do 60 posto. Međutim, ova upozorenja uglavnom ostaju mrtvo slovo na papiru – dok se smeće gomila, inspekcija izostaje, a glodari se množe.
Politički otrov
Usred ovih problema, sjednica Skupštine KS dodatno je zakuhala stvar. Ministar zdravstva Enis Hasanović predstavio je izmjene odluke o deratizaciji s ciljem, kako kaže, deblokade tendera. Ali zastupnik SDA Haris Zahiragić tvrdi da se izmjenama zapravo pogoduje firmi „Zdrava sredina“, bliskoj Narodu i Pravdi, koja je već godinama dobivala slične poslove i to, kako navodi, na temelju „fingiranog zapošljavanja invalida“.
Zahiragić je otišao dalje – Ministarstvo je, tvrdi, falsificiralo razloge za izmjene odluke. Njegova ključna optužba: izmjenom se uklanjaju upravo ona dva uvjeta koja je pomenuta firma prethodno u žalbi navela kao prepreku za dobivanje posla. Time se, smatra, direktno ugrožava sigurnost – jer se radi o 13 tona otrova koji se moraju skladištiti i koristiti u skladu s visokim ekološkim i zdravstvenim standardima.
Ministarstvo i zastupnici iz SDP-a tvrde da se radi o banalnim tehničkim izmjenama, ali dojam u javnosti ostaje – da su pacovi u Sarajevu možda manje opasni od ljudi koji namještaju tendere.
Prema zvaničnim informacijama, deratizacija se u 2023. godini nije ni desila – zbog problema s tenderom. Tek ujesen 2024. godine stvari su krenule s mrtve tačke, a proljetna faza 2025. započela je krajem aprila. No čak i tada, odgovornost za deratizaciju u stambenim objektima i privatnim prostorima ostaje na građanima, vlasnicima i upraviteljima.
Zavod najavljuje koordinacijski sastanak početkom jula kako bi jesenja faza deratizacije bila efikasnija. Sastanku bi trebali prisustvovati predstavnici svih relevantnih institucija – od ministarstava do komunalnih firmi.
Grad koji trune
U konačnici, leptospiroza nije samo problem glodara – već simptom političkog sistema koji ni pacove ne može da pobijedi bez tendera, podmićivanja i međustranačkih prepucavanja. Sarajevo je grad koji može postaviti hiljade kamera na ulice, ali ne može očistiti podrume. Grad u kojem otrov ubija štakore, ali hrani klijentelizam.
Ako je za uspjeh deratizacije potrebno 60 posto pripreme, možda je vrijeme da s čišćenjem počnemo – od institucija.
