Bosanskohercegovačka sela nestaju. Više od 500 njih je sablasno prazno, a čak 1.500 naselja broji manje od 10 stanovnika. U njima nema djece, nema života – ostale su samo zarasle livade i tišina. Paralelno, cijene voća i povrća na tržnicama dostižu historijske maksimume, dok se domaća proizvodnja hrane urušava.
Poljoprivredna proizvodnja u BiH već godinama tone pod teretom klimatskih promjena, nedostatka sistemske podrške i masovnog iseljavanja. Suše, ekstremne temperature i iscrpljeno zemljište dodatno komplikuju situaciju.
– Zemlja gori, voda nestaje, a povrće je gotovo nemoguće održati bez ozbiljnih ulaganja. Sve predispozicije upućuju na to da će cijene hrane nastaviti rasti, kaže za Nezavisne novine prof. dr. Jasmin Grahić, prodekan za nastavu na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu UNSA.
Dodaje kako BiH pokušava pratiti trendove, ali presporo i bez stvarne strategije.
– Poljoprivrednici su sve stariji, a mladi ne žele preuzeti njihovu ulogu. Nema motivacije ni sigurnosti, a država ne čini dovoljno da stvori održive uslove za proizvodnju, naglašava Grahić.
Dok se tržište oslanja na uvoz i proizvoljne cijene, sve više građana plaća skupo za osnovne namirnice. Međutim, i ono što je ove godine zasadilo domaće stanovništvo – često propada. Posebno su ugroženi kukuruz, krastavci, paradajz i luk.
Ipak, postoji mali tračak nade – broj registrovanih poljoprivrednih proizvođača raste. No bez konkretnog odgovora države, to neće biti dovoljno.
– Potrebna je ozbiljna agrarna politika, podrška mladima, subvencije i pristup tržištu. U suprotnom, poljoprivreda će ostati nesigurna, a posljedice ćemo svi osjećati na trpezama, poručuje Grahić.
Statistički podaci dodatno oslikavaju tamnu sliku. Čak 804 naselja nemaju nijednog maloljetnika. Višegrad, Trebinje, Rogatica i Konjic prednjače po broju sela bez djece.
Prema popisu iz 2013. godine, u 1.486 sela u BiH živi manje od 10 ljudi. Oko 500 sela potpuno je prazno. Uzroci su brojni – rat, tranzicija, migracije, i sve veći egzodus u inostranstvo.
– Na selu se više ne isplati raditi. Nema strategije, nema poticaja, ni pristupa tržištu. Male farme ne mogu preživjeti, poručuju preostali stanovnici ruralnih krajeva.
Ako se ovakav trend nastavi, BiH bi mogla ostati ne samo bez sela – već i bez sopstvene hrane.
