Sarajevo i cijela Bosna i Hercegovina jutros su osvanuli s tužnom viješću, preminuo je prof. dr. Emir Solaković (71), jedan od najpoznatijih i najuglednijih hirurga u zemlji.
Njegov odlazak ostavio je prazninu, ne samo u medicinskoj struci, već i u svakodnevnom životu običnih ljudi, kojima je Solaković, kroz medije, godinama na jednostavan i iskren način objašnjavao kako da sačuvaju svoje zdravlje.
Bio je doktor koji je govorio narodu onako kako jeste, bez uljepšavanja, bez komplikovanih izraza, uvijek jasno, direktno i s dozom duhovitosti koja je bila njegov zaštitni znak. Njegove izjave su se prenosile, citirale, dijelile na društvenim mrežama, i mnogima su postale vodilja u brizi o zdravlju.
Mnogo puta gostovao je na Hayat televiziji a njegovi savjeti i stručno mišljenje gledateljima oduvijek su privlačili posebnu pažnju.
U jednom od svojih intervjua govorio je o smislu života iz svoje jedinstvene, medicinske, ali i ljudske perspektive:
‘Ja sad gledam život. Je li meni život da ja žderem, da jedem, pijem? Ili mi je život to što unosim energije da mogu živjeti?… Meni je hrana samo energija da mogu živjeti, a ne ukus nečega da bi ja uživao tamo.’
Iako je savjetovao o ozbiljnim temama, Solaković je to činio na način koji su svi razumjeli, iz naroda za narod. Njegov stav o tabletama i čajevima bio je jasan i upečatljiv:
‘Moj je savjet, pijte zeleni čaj. Zeleni čaj je najjači antioksidans. Pijte kafu. Kafa je isto jak antioksidans. Do 6 kafa je maksimalno… Ako popijete kafu, čisti kofein sa aspirinom, dobijete 30 posto snage jače. Svi sportisti svijeta znaju, to je doping… možete konju rep iščupati.’
Solaković nije štedio ni prehrambene navike koje je smatrao štetnim. Bio je oštar, ali dobronamjeran, uvijek sa ciljem da promijeni ponašanje i osvijesti ljude: ‘Budite poluvegetarijanci… Organizam ne može prepoznati žitarcu. Makaronu, on to ne zna. E tad su nastali problemi. Pa cijeli svijet nas bombarduje.’
Posebno su pamtljive njegove kritike modernih trendova u fitnesu, kada je govorio o štetnosti pretjerane mišićne mase i uzimanja nedozvoljenih supstanci među sportistima: ‘Ne možete vi trenirati i biti zdravi. Nije bitno da imate mišiće velike, a unutra ste bolesni… Kad se zavjesa spusti na toj pozornici nema ga, a onda oni obilaze doktore, invalid… već je kasno i mi krpimo samo posljedice.’
U nekim od emisija je govorio koliko je važan san i ishrana.
‘Šta da jedeš? Moraš uzeti određenu količinu proteina. Najbolje je jaja, kuhana ili pečena. Jedno žumance i troje bjelanaca ima oko 10–20 grama proteina. Poslije svaka 4 sata moraš pojesti sljedeći obrok. Nek tvoj obrok bude nešto, tipa, voća na pijaci koje imaš. Treba pojesti voća koliko u šaku stane. Organizam može uzeti šećere onoliko koliko ima 7 boba grožđa. Osmo prelazi u lošu masnoću.’
Ako ste na poslu ili putu, odlična zamjena za pun obrok je kefir ili jogurt. Oni čuvaju organizam dok ne dođe vrijeme za pravi obrok.
Ćelije ne mogu raditi bez masnoće. Zdrava masnoća je ključ za pravilno funkcionisanje organizma. Najbolji izbor je maslinovo ulje. Nije istina da više znači bolje.
‘Nije što je više bolje je. To je pogrešno. Svakih 4 do 5 sati prazan je stomak. Moraš polako unositi hranu da uđe u krvotok’, govorio je prof. dr. Solaković.
Također, govorio je o učestalom problemu na našim prostorima sa venama. Genetska predispozicija za probleme s venama je rizični faktor za nastanak ozbiljnijih bolesti.
Upravo zbog toga neophodno je ići na redovne ljekarske preglede. Pravovremena dijagnoza olakšava proces liječenja, a samim tim šanse za izlječenje su veće.
‘Majka, otac… čim imaju vene, tebi se pojavile, moraš doći. Vene generalno ne vole stajanje i sjedenje. Vene vole hodanje’, kazao je prof. dr. Solaković.
U svom šaljivom, dobro poznatom, tonu je komentirao i ishranu tokom praznika kada nam je teško odoljeti hrani pa tada jedemo sve, i zdravu i nezdravu hranu.
‘Svi jedu janje, a ja jedem zelenu salatu. Pa pojest ću i ja to janje. To organizam nekad voli. Ne mora to biti navika, ali ako svi slave, ćeif ti je, pojedi’, kazao je prof. dr. Solaković.
Dr. Solaković je znao koliko vrijedi zdravlje i koliko je važno ljudima prenijeti istinu. Njegove riječi, iako izgovorene jednostavno, bile su duboke. U vremenu sve više prisutnih lažnih informacija, on je bio glas razuma.
Njegov doprinos zdravstvu, edukaciji i ljudima ostat će živjeti i nakon njegove smrti. Izjave, intervjui, savjeti i lekcije koje je ostavio iza sebe već su postale naslijeđe.
Njegov stil bio je neponovljiv, neposredan, srčan i pun iskustva.
Bio je narodni doktor. I zbog toga će ga mnogi pamtiti, s poštovanjem, osmijehom i zahvalnošću.
Prof. dr. Solaković bio je šef Klinike za vaskularnu hirurgiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, a potom je u glavnom gradu osnovao i vlastitu privatnu bolnicu. Njegova posvećenost posebno je došla do izražaja tokom ratnih godina – bio je jedan od osnivača ratne bolnice u opkoljenom Sarajevu 1992. godine, u periodu kada je medicina bila isključivo borba za život.
