Inflacija neumorno raste, dok prihodi većine građana ostaju isti ili padaju
U vremenu kada prosječna plata jedva pokriva osnovne troškove života, a inflacija neumoljivo jede svaku marku iz novčanika, nameće se logično pitanje: da li građani sa sadašnjim životnim standardom zaista mogu i trebaju podnijeti novo poskupljenje struje, hrane, vrtića i ostalih usluga?
Minimalne penzije i plate ne prate tempo rasta cijena, a iz mjeseca u mjesec građani svjedoče novim udarima po svom budžetu.
Cijene osnovnih prehrambenih proizvoda više nisu “povremeno više”, već konstantno rastu.
Vrtići su za mnoge postali luksuz, a odavno imamo redove pred humanitarnim kuhinjama.
Istovremeno, javna preduzeća i institucije ne nude jasne garancije da će povećanja cijena donijeti bolju uslugu ili razvoj sistema.
Naprotiv, sve više izgleda kao da građani plaćaju ceh za neefikasnost, loše upravljanje i političke dogovore iza zatvorenih vrata.
Građani ne traže luksuz – traže osnovno dostojanstvo. Traže da mogu platiti račune i nahraniti porodicu.
