(Bosanski.info) – Američki glumac Woody Harrelson, koji se nakon tri decenije vratio u Sarajevo, prisjetio se danas snimanja filma “Dobrodošli u Sarajevo” neposredno nakon opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Harrelson je danas bio gost Masterclassa održanog u Bosanskom kulturnom centru (BKC) u okviru 32. Sarajevo Film Festivala (SFF), uoči večerašnje projekcije filma “Dobrodošli u Sarajevo” Michaela Winterbottoma u Ljetnom kinu Coca-Cola.
Film je sniman u Sarajevu 1996. godine, nedugo nakon završetka opsade, a premijerno je prikazan naredne godine u Cannesu i na 3. SFF-u.
U svom obraćanju Harrelson je govorio o toplini i humoru ljudi koje je tada upoznao, ali i o gradu koji je u međuvremenu, kako je kazao, doživio nevjerovatnu transformaciju.
Prisjećajući se svog prvog dolaska u grad, istakao je da se Sarajevo koje danas vidi teško može uporediti s onim kojeg pamti iz vremena snimanja.
– Tada smo imali policijski sat i grad je, u poređenju s današnjim, bio mnogo prazniji. Sada jedva možete proći ulicom koliko je ljudi. Grad je živ, užurban i nevjerovatno je vidjeti tu metamorfozu. Zaista je lijepo vratiti se ovdje – kazao je Harrelson.
Posebno su mu, kako je rekao, ostali u sjećanju ljudi koje je susretao tokom snimanja, i njihova sposobnost da nakon svega što su preživjeli zadrže toplinu i smisao za humor.
– Ljudi su bili tako srdačni, ljubazni i istinski duhoviti. Ne biste možda očekivali humor nakon svega što se dogodilo, ali pretpostavljam da je upravo humor bio jedna od stvari koja je ljudima pomagala da nastave dalje – rekao je Harrelson.
Upravo je njegovo učešće, zajedno s drugim međunarodno poznatim glumcima, bilo važno da “Dobrodošli u Sarajevo” dobije produkcijsku snagu i međunarodnu vidljivost.
Gotovo tri decenije kasnije film ostaje i svojevrsno filmsko svjedočanstvo o Sarajevu neposredno nakon rata, ali i o ulozi novinara koji su pokušavali svijetu prenijeti ono što se događalo u BiH.
Razgovor u BKC-u zato nije bio samo osvrt na jednu od ranijih etapa njegove karijere, nego i put kroz glumački opus koji ga svrstava među najprepoznatljivije i najsvestranije američke glumce svoje generacije.
Govoreći o svom pristupu glumi, naveo je da, za razliku od glumaca koji lik grade “iznutra prema van”, on često polazi od njegovog fizičkog izgleda, načina kretanja, odjeće i drugih vanjskih elemenata.
– Mnogi glumci rade iznutra prema van. Ja uglavnom radim izvana prema unutra. Pomaže mi da vidim šta nosim, jer mi to počinje govoriti nešto o liku – objasnio je Harrelson.
Za primjer je naveo ulogu američkog predsjednika Lyndona B. Johnsona u filmu “LBJ”, za koju je svakodnevno prolazio višesatnu transformaciju uz pomoć protetike.
To vrijeme koristio je da sluša autentične snimke Johnsonovih razgovora iz Bijele kuće i proučava njegov način govora i ponašanja.
Uz smijeh je danas priznao da njegov instinkt često ide prema tome da u izvedbi ode što dalje, ostavljajući rediteljima da ga, kada je potrebno, zaustave.
– Imam sklonost pretjerivanju pa me reditelj mora povući nazad. Nekako uvijek mislim da treba otići koliko god daleko možete – kazao je Harrelson.
Prisjetio se i nedavnog snimanja filma koji je režirao Jason Bateman, kada ga je, nakon jedne posebno naglašene izvedbe, u šali upitao osjeća li “miris njegove glumačke članske iskaznice kako gori”.
Harrelson se tokom Masterclassa osvrnuo i na početke vlastitog interesa za glumu, kazavši da u njegovoj porodici nije bilo glumaca niti filmske ili teatarske tradicije.
Odrastao je s dvojicom braće, a važnu ulogu u njegovom odrastanju imale su majka, baka i prabaka. Za sebe kaže da je odmalena imao potrebu zabavljati druge.
– Mislim da je pošteno reći da je svaki glumac pomalo egzibicionista. Ja sam bio takav, a još uvijek sam – rekao je Harrelson.
“Dobrodošli u Sarajevo”, potresno ispitivanje rata u Bosni sredinom devedesetih godina i odgovornosti novinara koji ga prate, bit će večeras ponovo prikazan pred sarajevskom publikom u programu Open Air 32. SFF-a.
U znak priznanja za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti i iznimnu glumačku karijeru, Woodyju Harrelsonu večeras će biti dodijeljeno Počasno Srce Sarajeva 32. SFF-a.
