Predsjednik entiteta RS, Milorad Dodik, pokušao je povući paralelu između sebe i francuske političarke Marine Le Pen, komentarišući njenu presudu i uporedivši je sa vlastitim slučajem.
Ipak, za razliku od nje, Dodik i dalje izbjegava suočavanje s pravosudnim organima Bosne i Hercegovine.
“Marin Le Pen je osuđena jer je prijetnja sistemu koji ne zna da gubi. Kao i u mom slučaju, presuda nije donesena zbog zakona – već zbog politike. Ona, kao i ja, plaća cijenu jer ima podršku naroda koju ne mogu pobijediti na izborima. Sudovi su postali oruđe onih koji se boje demokratije jer znaju da protiv nas ne mogu uspjeti na fer izborima”, napisao je Dodik na društvenoj mreži X. Poruku je završio sa: „Zato pokušavaju da nas izbrišu presudama, a ne poraze argumentima. Je suis Marine.“
Dodik je u svojoj objavi istakao da se politički neistomišljenici uklanjaju sudskim putem, a ne političkom debatom. Međutim, za razliku od Le Pen, koja je prisustvovala suđenju i prihvatila odluke francuskog pravosuđa, Dodik se uporno ne odaziva na pozive Tužilaštva BiH.
Podsjetimo, Le Pen je osuđena zbog zloupotrebe sredstava Evropskog parlamenta. S druge strane, Dodik je prvostepeno osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane obnašanja javnih funkcija zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika. Također, protiv njega se vodi i istraga za pokušaj državnog udara, odnosno zabranu djelovanja pravosudnih institucija BiH na teritoriji entiteta RS, što predstavlja ozbiljno kršenje ustavnog poretka.
Trenutno je za Dodikom raspisana centralna potjernica, a očekuje se i potencijalna međunarodna potjernica putem Interpola. Osim toga, u aprilu bi trebao biti saslušan zbog kupovine luksuzne vile na beogradskom Dedinju, gdje se sumnja u porijeklo novca kojim je transakcija izvršena.
Ranije je izbjegavao saslušanje pravdajući se lošim zdravstvenim stanjem, ali sada, suočen s mogućnošću hapšenja, postaje sve očiglednije da je njegova strategija bijega iz pravosudnog procesa dobro isplanirana. U tom svjetlu, njegovo poistovjećivanje sa slučajem Marine Le Pen djeluje više kao pokušaj stvaranja političkog narativa nego kao realno uporediva situacija.
