Deponija “Krupačke stijene”, koja postoji od 1997. godine iako nema ekološku i vodnu dozvolu, nalazi se na prostoru treće vodozaštitne zone Kantona Sarajevo i Istočnog Sarajeva i samim tim može ugroziti izvore pitke vode.
Ovom deponijom, na kojoj je izbio veliki požar zbog čega je dva dana bio zagađen zrak u Sarajevu, upravlja JKP “Trnovo” od 2017. godine i postoji plan njene sanacije s obzirom na to da su nadležni svjesni da deponija predstavlja veliki problem. Međutim, kako kaže direktor ovog javnog preduzeća Nemanja Lučić, plan je odbijen zbog nedovoljnih sredstava – piše Klix.
Aktivisti pak upozoravaju da bi prostor vodozaštitne zone trebao biti zaštićen od bilo kakvih aktivnosti koje mogu ugroziti izvore pitke vode.
“Umjesto da se ova zona koristi za očuvanje vodnih resursa, na njenoj površini funkcioniše nelegalna deponija bez vodne i ekološke dozvole. Sama činjenica da se deponija nalazi u vodozaštitnoj zoni i da pri tom radi bez vodne dozvole ukazuje na ozbiljan institucionalni propust i nebrigu za zdravlje građana i zaštitu prirode”, kazala je Azra Berbić iz Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT.
Radi se o prostoru koji se nalazi u neposrednoj blizini rijeke Željeznice, čime se dodatno povećava rizik od zagađenja, naročito zbog procjednih voda koje nastaju razlaganjem otpada, ali i požara koji se na ovoj deponiji stalno iznova pojavljuju.
Prema dostupnim informacijama iz projekta sanacije, na deponiji su evidentirani brojni unutrašnji požari koji se manifestuju kroz konstantnu emisiju dima, a otpad koji se odlaže nije zaštićen inertnim materijalom.
“Time se otvara prostor za kontaminaciju tla, zraka i podzemnih voda, uz direktne posljedice po zdravlje ljudi i čitav vodni sistem. Posebno je zabrinjavajuće što institucije nisu prepoznale hitnost situacije, iako je izostanak vodne dozvole dovoljan razlog da se rad deponije odmah obustavi”, kazala je Berbić.
Ona još ističe da je suština postojanja deponija da štite okoliš od zagađenja, a da ova u Krupcu radi upravo suprotno.
“Umjesto da nadležne vlasti preduzmu konkretne korake u zaštiti rijeka i riječnih tokova, oni i dalje tolerišu rad objekta koji svojim postojanjem ugrožava upravo ono što bi trebao štititi. Paradoks je da se projekat sanacije ove deponije čak naziva projektom zaštite rijeka, dok istovremeno ni osnovni zakonski uslovi nisu ispunjeni”, ističe ona.
Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT podnijela je zahtjev za provođenje inspekcijskog nadzora republičkoj ekološkoj inspekciji.
“Očekujemo da nadležne institucije odgovore na pitanja koja se više ne mogu ignorisati. Ko je odgovoran za to što deponija funkcioniše bez vodne dozvole? Ko vrši nadzor nad objektima u vodozaštitnim zonama? I na osnovu čega se danas uopšte definiše pojam zaštite ako očigledne prijetnje zdravlju i prirodi više ne pokreću ni alarm ni reakciju?”, pita se Berbić.
