Javnost bez uvida u dokument vrijednosti milijardu eura
Hitna telefonska sjednica Vijeća ministara Bosne i Hercegovine prošle sedmice završila je usvajanjem nacrta Reformske agende, ključnog dokumenta bez kojeg država ne može pristupiti sredstvima iz Plana rasta za Zapadni Balkan.
Taj fond Evropske unije, predviđen za BiH, Srbiju, Crnu Goru, Albaniju, Sjevernu Makedoniju i Kosovo, raspolaže ukupnim budžetom od šest milijardi eura.
Dosadašnje pokušaje usvajanja Reformske agende u Bosni i Hercegovini pokopali su neuspjesi: prvo je iz Brisela stigla „rampa“ zbog nepotpunog teksta, a zatim je nacrt ostao bez podrške premijera ZDK-a, TK-a, SBK-a i USK-a, pa je plan pao zbog manjka saglasnosti.
Iako je priča o Planu rasta obilježila 2024. godinu, djelovalo je da je proces izgubljen onoga trenutka kada je Evropska komisija prihvatila agende ostalih zemalja regije, dok je bh. verzija ostala po strani.
Sada je nacrt ipak dobio zeleno svjetlo, uz jednu suštinsku izmjenu.
Kako sagovornici portala Klix.ba tvrde, u usvojenim zaključcima „krije“ se ukidanje Mehanizma koordinacije – principa koji entitetima i kantonima omogućava blokadu odluka, a zbog kojeg je prvobitni nacrt bio „srušen“ sredinom prošle godine.
Treći i četvrti stav zaključaka preciziraju da će „nadležna ministarstva u Vijeću ministara s nadležnim ministarstvima drugih nivoa vlasti nastaviti aktivnosti na usaglašavanju komentara u cilju finalizacije teksta“ Reformske agende te da će, najkasnije za 45 dana, „o tome izvijestiti Vijeće ministara radi upućivanja dokumenta u daljnju proceduru.“
Prema tumačenju izvora iz Vijeća ministara, takva formulacija predstavlja „obratom“: entiteti i kantoni učestvuju u izradi, ali će konačnu riječ imati državno Vijeće ministara prije slanja papira u Brisel.
Činjenica da dokument koji BiH može donijeti znatna sredstva ostaje otvoren za različite interpretacije, dok se ključni akteri ne oglašavaju, pojačava potrebu za transparentnošću.
Dodatni problem predstavlja to što nacrt nije objavljen; javnost je ostala bez uvida u sadržaj, a rasprave se vode iza „zatvorenih vrata“.
