Nakon protesta i peticije, kupac odustao od zemljišta koje je prodao župnik Ivo Paradžik
U naselju Morančani nadomak Tuzle, okončana je višemjesečna drama oko sporne prodaje crkvenog zemljišta koju je, bez saglasnosti mještana, realizirao župnik Ivo Paradžik, piše Klix.
Iako je kupac na kraju odustao, mještani ne odustaju od zahtjeva za njegovu smjenu.
Prodaju je ranije odobrila i Vrhbosanska nadbiskupija, koja je navela da su procedure bile zakonite, ali su stanovnici Morančana tvrdili suprotno – pozivajući se na kršenje kanonskog i građanskog prava. Reagovali su organizovano, prikupili potpise, a njihova odlučnost urodila je plodom.
Vrhbosanska nadbiskupija je u svom odgovoru navela:
“Želimo izvijestiti župnu zajednicu i javnost da su se 4. aprila potpisnice ugovora o kupoprodaji crkvenog zemljišta dogovorile da će čim prije, u skladu sa zakonom, sporazumno raskinuti kupoprodajni ugovor o prodaji crkvene zemlje, da će kupac izvršiti povrat ukupnog prodajnog iznosa i da će se crkvena zemlja, u skladu sa zakonom, upisati 1/1 kao vlasništvo Župe”.
Zadovoljni razvojem događaja, mještani su se danas okupili ispred župne crkve Svetog Jurja, proslavljajući povratak zemljišta, ali i jasno poručili da je župniku mjesto negdje drugo.
Jozo Vilušić izjavio je:
“Njihova odluka da omoguće vraćanje zemljišta crkvi pokazuje veličinu i razumijevanje koje zaslužuje svako priznanje i divljenje. U ime svih mještana Morančana, izražavamo zahvalnost Vrhbosanskoj nadbiskupiji, kao i svima onima koji su nas podržavali. Zemljište je ponovo u našem vlasništvu i naše župe. U ovim danima kada se pripremamo za proslavu Uskrsa, ova vijest nam donosi novu nadu i dodatnu snagu da ostanemo, radimo i gradimo na ovoj zemlji, na dobrobit svih nas.”
Oštar u kritici bio je i Stjepan Galušić:
“On je ovdje trebao doći na službu, kako bi radio uime župnika, a ne da trguje i rasprodaje naše. Moji pradjedi su ponikli ovdje, čak 160 godina ovo je naše, dok župnik ništa nije uradio otkako je došao ovdje. Mi smo kosili, održavali, šalovali potporne zidove i mijenjali krov na crkvi, a on je došao da se ponaša kao da je ovo njegovo. Gdje mu nađe Vrhbosanska nadbiskupija mjesto, neka ide, jer nama takav ne treba.”
Bono Kovačević je bio još direktniji:
“Sve je do velečasnog jer, ako on ne zove u pomoć, ne radi, niko neće doći onako ako ti ne tražiš pomoć. Znači, mi moramo sa ovom župom napraviti renesansu, odnosno preporod u svakom smislu riječi. Duhovnu, političku… Čitava naša župa je devastirana.”
