Iako su rudnici godinama bili označavani kao “najveći gubitaši” u zemlji, sa akumuliranim dugovima od više od milijardu maraka, sve je izvjesnije da će upravo oni ostati stub elektroenergetskog sistema najmanje narednih dvadeset godina. Pitanje je da li bi sektor uopće mogao funkcionirati bez rudara i rudnika.
Nakon 16 godina postojanja koncerna Elektroprivrede BiH i rudnika, svi akteri danas priznaju da takav model nije dao rezultate.
„Vidimo da neki ljudi danas govore da se prerano diglo ruke od rudnika. Te ruke nikad nisu ni bile dovoljno na rudnicima, u pravom smislu te riječi“, ističe Sinan Husić, predsjednik Sindikata rudnika Federacije BiH.
„Sama činjenica da su rudnici danas dužni milijardu i 200 milijuna KM obaveza svojih, a ušli su u proces konsolidacije sa 36 milijuna KM i nijednu godinu nisu pozitivno poslovali, možemo kazati da taj proces nije dao rezultate“, dodaje Sanel Buljubašić, glavni direktor Elektroprivrede BiH za BHRT.
Stručnjaci upozoravaju da je vrijeme izgubljeno, ali i da bez ulaganja nema budućnosti.
„Morat ćemo obnoviti naše rudnike. Uložiti novu, modernu mehanizaciju i uposliti mlade ljude jer imamo problem sa zastarjelom radnom snagom i zastarjelom mehanizacijom. Važna je i bolja organizacija odnosa između Elektroprivrede i rudnika“, naglašava Sabid Zekan sa Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli.
Predsjednik Sindikata rudara Rudnika “Kreka” Senad Sejdić poručuje da ugalj nema alternativu: „Imamo informaciju od vladajućeg društva i resornog ministarstva da ugalj nema alternativu narednih dvadeset, trideset godina. Perspektivne površinske kopove treba razvijati i primati novu radnu snagu.“
Slično razmišlja i Damir Brašnjić iz Sindikata rudara “Mramor”: “Rudnik radi onako kako država hoće. Mi smo državno preduzeće. Država je ta koja postavlja rukovodioce, menadžere, uprave. Ne može država reći da rudnici prave gubitke – ona sama stvara gubitke, jer je vlasnik rudnika.“
Generalni direktor EPBiH ističe da je cilj održati površinsku eksploataciju: “Koju moramo držati u punom kapacitetu i razvijati površinske kopove do 2050. godine zato što smo predodređeni da 80 posto električne energije proizvodimo iz uglja“, kaže Buljubašić.
Iako se BiH obavezala kroz Zelenu agendu da će do 2050. godine izbaciti ugalj, stručnjaci su skeptični.
„Imat ćemo žestoku konkurenciju između obnovljivih izvora energije i uglja. Međutim, baznu energiju daju ugalj ili nuklearke – a mi nuklearnu energiju nemamo. Znači, oslonac će i dalje biti ugalj, siguran sam i pedeset i više godina“, naglašava Zekan za BHRT.