NiP-ova ministrica Naida Mumović Hota odgovorila je Harisu Zahiragiću i SDA stranci nakon prozivanja u Skupštini Kantona Sarajevo.
U javnom prostoru, poslije sjednice Skupštine Kantona Sarajevo, pojavila se teza da “subvencije” ili da budemo precizni sufinansiranje vrtića, besplatni udžbenici, besplatan javni prevoz za učenike, stipendije za učenike spadaju u nekakve budžetske izdatke koje treba vezati za životni standard roditelja.
U ovim standardima nije riječ o roditeljima, već o djeci i mladima. Kao resorna ministrica za odgoj i obrazovanje imam obavezu da pojasnim sljedeće:
Subvencije su socijalna davanja i regulisana su zakonima iz oblasti socijalne zaštite. Isplaćuju se sa budžeta Ministarstva za rad, socijalnu politiku, izbjegla i raseljena lica Kantona Sarajevo. Tu spadaju porodiljske naknade, dječiji doplatak, naknade za socijalno ugrožene sugrađene itd.
Sufinansiranje i subvencije nisu isto. Sufinansiranje boravka djece u vrtićima nije socijalna, već obrazovna mjera. Riječ je o predškolskom odgoju i obrazovanju čiji su učinci mnogostruki kada su u pitanju kasniji školski uspjesi i općenito sposobnost učenja. Sufinansiranje ne isključuje subvencioniranje. Tako dijete koje ima sufinansiranje vrtića može imati i subvencije, ukoliko njegovi roditelji ispunjavaju uslove iz propisa iz oblasti socijalne zaštite.
Besplatni udžbenici su obrazovna mjera, jer je to dječije pravo i učenički standard i nije to nikakva subvencija.
Studijske posjete “Od rata do mira” nemaju veze sa socijalnim statusom. To je obrazovni standard i obrazovna potreba.
Da budem jasna: sve pobrojane “subvencije”, odnosno preciznije “sufinansiranja” i “finansiranja” pripadaju djeci i mladima, jer i oni imaju svoje pravo u budžetu. Zapravo, oni imaju najpreče pravo u budžetu.
Što se tiče njihovih roditelja i njihovih primanja, evo postavljam pitanje: zašto svi mi roditelji plaćamo istu cijenu vode, struje, odvoza smeća? To vama koji ste se sad – 30 godina poslije rata – sjetili da pokažete brigu za socijalnim statusom onih koji ne primaju ta visoka primanja kao vi, izgleda ne smeta, već ste prvo odlučili posvetiti pažnju izdvajanjima za obrazovanje, jer je tamo najlakše umanjiti.
Oštro se protivim tome da samo dječiji i učenički standard bude osjetljiv na socijalnu kartu, a svi drugi standardi ne budu osjetljivi na primanja korisnika/potrošača.
Dobri obrazovni standardi su skupi, a povrat te investicije je mnogostruk. Neobrazovanje je još skuplje, a mnoge štete od neobrazovanja ne mogu se čak ni popravljati novcem; plaćaju se zdravljem (fizičkim i mentalnim), mirom u kući, uništenim životima, i na kraju – životom.
I da se podsjetimo, Kanton Sarajevo ima svoje finansijake izazove, ali ne zbog programa usvojenih u protekle tri godine, niti zbog kreditnog zaduženja, već zato što je u protekle tri godine Kantonu uskraćeno preko 300 miliona KM zbog ukidanja pondera (“trebalo je zaustaviti razvoj Sarajeva” – to je bio argument za ukidanje pondera) i zato što smo odgovornim pristupom vratili zatečene milionske dugove naših prethodnika, a mnogi od tih dugova nastajali su od 2009. godine (samo tužbe radnika koji platu primaju iz budžeta i pokriće gubitaka za tužbe radnika GRAS-a koje smo platili iznosile su više od 100 miliona KM).
Kantoni koji su dobili više sredstava, poslije ukidanja pondera za Sarajevo, nisu uveli ove nove programe za djecu i omladinu, pa ni za socijalno ugrožene kategorije. Pametnom dosta – napisala je ministrica.
Podsjećamo Haris Zahiragić iz SDA stranke je izjavio: “Subvencije trebaju da imaju ljudi koji su u potrebi, a ne naša djeca čiji roditelji imaju ogromne plate na budžetu.
Kada vlast donosi zakone po svojim ličnim i porodičnim potrebama, za rezultat imamo milijardu KM duga Kantona Sarajevo. Subvencije su svakako dobra stvar, ali samo za one porodice kojima su zaista potrebne.”
