Cijene smještaja u privatnim staračkim domovima u Unsko-sanskom kantonu su visoke, dok većina penzionera prima minimalne penzije koje im ne omogućavaju pokrivanje troškova boravka u takvim ustanovama. Ovaj raskorak značajno otežava starijim osobama pristup adekvatnoj njezi i sigurnosti u trećoj dobi.
Oko 60 posto penzionera u Unsko-sanskom kantonu prima minimalne penzije koje iznose manje od 600 maraka. Većina njih ne može sebi priuštiti usluge staračkog doma, piše Federalna.
Prije rata, u Bihaću, planirano je otvaranje doma za penzionere, ali zgrada, u vlasništvu Federalnog zavoda za PIO, zbog finansijskih i pravnih problema još nije u funkciji.
„Moje informacije govore da ni grad Bihać a ni Kanton nemaju sredstava za to, a ne mogu ulagati u nešto što je tuđe. Federalni zavod ne vodi o tome dovoljno brige, mislim da je bila jedna objava da se on prodaje. Međutim u Bihaću opet ne rješavamo ovaj problem o kojem govorimo. O starosti iznemoglosti, potrebama za pomoć drugih osoba“, istakao je Mirsad Terzić, predsjednik Saveza udruženja penzionera USK.
Cijena smještaja u jednom od privatnih staračkih domova iznosi oko 2.000 maraka mjesečno, u zavisnosti od zdravstvenog stanja korisnika. Dom trenutno radi punim kapacitetom, a iz Uprave navode da većinu troškova najčešće pokrivaju djeca korisnika doma.
„Većinom su to djeca koja rade u inostranstvu koja mogu da pomognu svojim roditeljima, dosta imamo stranih penzionera koji sami plaćaju dom od svoje penzije, ili je to u kombinaciji zajedno sa porodicom, ali porodica je uvijek tu, djeca uz svoje roditelje, tako da oni su većinom zaslužni za njihov boravak ovdje, što se tiče finansijskog djela“, pojašnjava Ines Alagić, direktorica staračkog doma Villa Adriana.
Iako ističu veliko zadovoljstvo kada su u pitanju usluge staračkog doma u kojem borave, navode da ga bez finansijske pomoći svoje djece ne bi mogli priuštiti.
„Ne bih mogla, ali oni to rado plaćaju. Ja sam zadovoljna, stvarno sam prezadovoljna, nisam se nikad pojadala da bih išla kući“, kaže Ajka Mahmić, korisnica staračkog doma Villa Adriana.
„Ne, da nije djece, ne bih. Ne, ali neka djece, onda je tako. Zadovoljna sam, svaka čast svima“, naglasila je Ana Grgić, korisnica staračkog doma Villa Adriana.
Cijene smještaja u staračkim domovima za mnoge osobe treće životne dobi su previsoke i predstavljaju ozbiljan teret za njihov budžet. Istovremeno, broj starijih osoba kojima je potrebna svakodnevna pomoć i medicinska njega konstantno raste. Mnogi od njih nemaju finansijsku podršku za pokrivanje troškova smještaja. Iz Udruženja penzionera Unsko-sanskog kantona ističu kako je neophodno da nadležne institucije osiguraju sistem sufinansiranja, te razmotre mogućnost otvaranja javnih domova za stare i iznemogle osobe.
