Ukinut pritvor za lidera SNSD-a: Je li pravosuđe posustalo pred političkom silom?
Ukinuće pritvora Miloradu Dodiku, nakon što se sam pojavio u Tužilaštvu BiH i dao izjavu kao osumnjičeni za napad na ustavni poredak, otvorilo je novo poglavlje u višegodišnjoj dilemi:
“Da li država Bosna i Hercegovina ima snage suočiti se s najvišim političkim figurama koje direktno ugrožavaju njen poredak?”
Sud BiH odlučio je da ne postoji više osnov za zadržavanje Dodika u pritvoru, i to uz obrazloženje da su ispunjeni uslovi za blaže mjere – obavezno javljanje državnom organu svaka dva mjeseca.
Formalno, ova odluka je pravno utemeljena. No suštinski, ona je otvorila lavinu pitanja. Da li je ovo znak kapitulacije pravosudnih institucija pred političkom snagom jednog čovjeka? Ili su institucije ipak postupale u skladu sa zakonom, bez obzira na političke implikacije?
Dodik se tereti za jedno od najtežih krivičnih djela prema Krivičnom zakonu BiH – napad na ustavni poredak. Riječ je o djelima koja se ne mjere samo formalno-pravnim kriterijima, već suštinski dotiču stabilnost države. Kada takav slučaj ne rezultira ni pritvorom, javnost s pravom postavlja pitanje: da li se institucije boje Dodika?
U pozadini svega, nije isključeno da pravosuđe pokušava balansirati između političke realnosti i zakonskih okvira. Dodik jeste prešao crvene linije – od osporavanja Ustavnog suda BiH do potpisivanja spornih zakona u entitetu RS koji derogiraju odluke državnih institucija. No s druge strane, svaka oštra reakcija prema njemu nosi potencijal za političku destabilizaciju, naročito u osjetljivom periodu predizbornih godina.
Takođe, aktuelna situacija ukazuje i na tihi institucionalni vakuum: istraga traje, optužnica još nije podignuta, a politička poruka o nekažnjivosti se sve glasnije širi javnim prostorom. Time se šalje signal da zakon i pravda nisu jednaki za sve.
Ukoliko Tužilaštvo i Sud BiH ne uspiju do kraja provesti postupak protiv Dodika bez upliva politike, ovo bi mogao postati presedan koji dugoročno urušava povjerenje građana u državu i njene institucije. Neophodno je podsjetiti – Dodik nije iznad zakona. A upravo to pitanje, da li on to jeste ili nije, postaje simbol šire institucionalne krize.
Na kraju ostaje da se vidi hoće li slučajevi Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, koji su također najavljeni kao osumnjičeni u istom predmetu, proći kroz isti “mekani” tretman. Ako se to dogodi, bit će to još jedan dokaz da BiH, kada je riječ o političkim elitama, ima zakone koji više liče na preporuke nego na obavezu.
