Nakon nedavnog oružanog sukoba migranata u blizini migrantskog centra u Blažuju, ponovno je otvoreno pitanje njegove opravdanosti. Građani u strahu, nadležni šute. Inicijativa za zatvaranje kampa na stolu, ali niko ne zna kamo će migranti ako kamp bude zatvoren.
Obračuni, napadi, džeparenje, uznemiravanje građana i strah. Ista priča godinama. Migrantski kamp u Blažuju, koji je trebao biti privremeno rješenje, postao je stalni problem. Očima nadležnih godinama nevidljiv, no građani upozoravaju: situacija je odavno van kontrole.
“Bude non stop incidenata na Ilidži i tuča s mještanima. Bude i krađa, zato mlađi da se čuvaju.”
“Dok sam se bavio teškim poslom, cijepanjem drva, jedan mi je zgrabio sjekiru da udari drugog, ali ja sam malo jači od njih.“
“Neimaština ih tjera na to. Samo, zlo je što hoće ubiti.”
Nakon godina šutnje, ignorisanja i prebacivanja odgovornosti, stiže inicijativa: treba zatvoriti kamp. A i ova inicijativa posljedica je nedavnog oružanog incidenta među migrantima. Inicijatori – i vlast i opozicija u Parlamentu Federacije. Poručuju: vrijeme je, konačno, pronaći rješenje.
“On nikada nije ispunjavao ni osnovne sigurnosne, ni tehničke ni infrastrukturne uslove. Država je pokazala potpunu nezainteresovanost i maćehinski odnos, generalno, prema problemu migranata u Bosni i Hercegovini. Otpočetka sigurnosne agencije ne vladaju situacijom, a imajući u vidu sve veće probleme, jedino rješenje je da se kamp zatvori. Treba vidjeti gdje, eventualno, otvoriti novi, ali svakako ne u gradskom jezgru”, poručuje Damir Mašić, zastupnik SDP-a u Zastupničkom domu FBiH.
Ipak, ostaje pitanje: ako ne u Blažuju, gdje će kamp biti? Da mora biti izvan gradske zone, svi su saglasni, ali konkretnog rješenja ni na vidiku. Ipak, nije kamp najveći problem.
“Moramo imati kamp – u Blažuju ili negdje drugdje. Ne smijemo pustiti migrante da hodaju. Imamo još goru opciju, o kojoj niko neće da govori. Mnogi migranti iznajmljuju stanove u Bosni i Hercegovini. Ne znamo, uopće, da su došli, provukli se ilegalno, plaćaju sebi, žive i čekaju odlazak u EU”, upozorio je Sevlid Hurtić, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH (Bh zeleni).
“Nema potrebe da kamp bude u središtu zemlje, niti u urbanoj sredini. Migracije su nadležnost države Bosne i Hercegovine, borba protiv krivičnih djela krijumčarenja i trgovine ljudima isto tako je nadležnost višeg nivoa. Mi se bavimo održavanjem javnog reda i mira kao Kanton Sarajevo. I bavimo se problemom koji je isporučen, a nema potrebe da bude tu”, ističe Admir Katica, ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (NiP).
Dok se bavimo liječenjem posljedica, sigurnosni stručnjaci nude jednostavan lijek – koordinaciju institucija.
“Niti je rješenje zatvaranje kampa, niti izlazak građana na protest. Rješenje je institucionalna saradnja s Ministarstvom sigurnosti. Možda dobar primjer Kanton Sarajevo može uzeti od Unsko-sanskog kantona. Upravo saradnja s institucijama koje su zadužene za upravljanje migracijama, a to je Ministarstvo sigurnosti, Agencija za poslove sa strancima, lokalna zajednica i kantonalna ministarstva mogu riješiti taj problem u roku 24 sata”, tvrdi stručnjak za sigurnost Armin Kržalić.
Pokušali smo dobiti odgovor od Službe za poslove sa strancima, a pisali smo i Ministarstvu sigurnosti. Odgovora – nema. Očigledno ni jasnog plana za rješavanje ovog pitanja. I tako ostaje Blažuj: simbol sistema u kojem problem evidentno postoji, ali ga niko ne rješava. A ceh plaćaju, naravno, građani, javlja Federalna.ba.
