Način na koji odrasli rješavaju nesuglasice može značajno uticati na razumijevanje odnosa kod djece, koja mnogo uče posmatrajući svoje roditelje. Učestali i intenzivni sukobi ostavljaju duboke tragove na komunikaciji, povjerenju i nosivosti prema stresu u budućim interakcijama.
Jedan od često prisutnih obrazaca je izbjegavanje razgovora o problemima. Osobe koje su tokom svog odrastanja svjedočile da iskreni razgovori lako prerastaju u svađe često biraju šutnju umjesto otvorene diskusije. S druge strane, neki pojedinci burno reaguju kada su suočeni s problemima, što otežava razvoj mirnog rješavanja sukoba.
Osobe koje često traže potvrdu i sigurnost, naročito u partnerskim odnosima, mogu se osjećati nesigurno i prekomjerno analizirati ponašanje drugih. U tom kontekstu, nastoji se predvidjeti i izbjeći potencijalne konflikte. Također, prisutno je česta potreba za izvinjavanjem, čak i kada osoba nije kriva, što može rezultirati zanemarivanjem vlastitih potreba radi očuvanja mira.
Mnogi ljudi zadržavaju svoje probleme za sebe zbog ranijih iskustava, gdje su u okruženju roditeljskih sukoba njihova osjećanja često ostajala neprimijećena. Česte svađe utiču i na povjerenje prema drugima, stvarajući očekivanja razočaranja ili sukoba čak i kada takvi razlozi ne postoje.
Na kraju, mnogi se zadovoljaju lošim izvinjenjima, prioritetizirajući ponovno uspostavljanje mira umjesto aktivnog rješavanja problema. Ovi emocionalni obrasci nisu nepromjenjivi niti podrazumijevaju da će ih svako dijete razviti, a svjest o njima može predstavljati prvi korak prema zdravijoj komunikaciji i odnosima.
Bosanski.info
