Zašto je slučaj skupljao prašinu u ladici? U igri mogu biti ucjene, političke trgovine, lične tajne i savezništva
Sedam godina. Toliko je prošlo otkako je slučaj kupovine vile Milorada Dodika na beogradskom Dedinju stigao u ladice Tužilaštva BiH.
Sedam godina bez optužnice, bez epiloga, bez istine. Šutnja koja traje uprkos ozbiljnim indicijama o pranju novca, zloupotrebi položaja i fiktivnim kreditima.
Pitanje koje danas svi moraju postaviti glasno jeste: Ko je Dodiku čuvao leđa?
Jer, neko jeste.
Šta se čeka – ili koga se štiti?
Tužilaštvo BiH je više ličilo na servis za čuvanje prašine nego na instituciju zaduženu za vladavinu prava. Saslušanje Dodika desilo se tek 2022. godine, a nakon toga zavladala je tišina.
Dokumentacija o kreditu koji je, navodno, podignut godinu nakon što je vila već kupljena, ovjerena pečatom Vlade RS, nije bila dovoljna za krivično gonjenje?
Ili se čekao signal, politički, diplomatski, ili možda onaj iznutra, da se ne dira u “nedodirljivog”?
Moguće je sve. Mnogi vjeruju da Dodik zna previše i o svojim, ali i o tuđim grijesima. U BiH gdje je korupcija valuta moći, nije teško zamisliti scenario u kojem se kompromitirajuće informacije koriste kao alat ucjene. Možda je neko od tužilaca, političara ili obavještajaca procijenio da je veći rizik procesuirati Dodika, nego ga ostaviti na miru.
Tu je i mogućnost direktnog političkog dilanja: Ne diraj mene, ja ne diram vas. Dodikova podrška određenim rješenjima u institucijama BiH možda je bila kupljena ovakvom vrstom diskretne lojalnosti.
A možda je stvar i lične koristi. Članovi pravosudnog sistema koji su karijere izgradili u vremenima političkih kalkulacija, itekako su znali kada treba gledati u pod.
Glavni tužilac Milanko Kajganić bio je na čelu institucije dok je ovaj slučaj skupljao paučinu. Može li se odgovornost svesti samo na njega? Naravno da ne. No on jeste lice sistema koji nije imao snage ili volje da procesuira jednu od najkonkretnijih afera u zemlji.
Dodik pokušava svaku pravosudnu akciju protiv sebe prikazati kao napad na entitet RS ili srpski narod. Ali vila na Dedinju nema naciju. Ima kvadraturu, vrijednost i trag novca. To nije napad na Srbe, negoe pitanje: Kako je jedan čovjek kupio nekretninu vrijednu više od milion eura, i to gotovinom, bez pokrića u stvarnim prihodima?
Pravosuđe ili saučesnik?
Ako Tužilaštvo BiH sada ne podigne optužnicu, jasno će poručiti javnosti da pravda nije jednaka za sve. Da sistem selektivno diše. Da postoje zaštićeni, i da ako znaš dovoljno, kada si dovoljno povezan zakoni postaju fleksibilan alat.
