Danas, ako vrijeme bude vedro, imat ćemo priliku vidjeti puni Mjesec, koji će biti tzv. supermjesec, a usto i plavi Mjesec.
U 2024. već se dogodilo pet mladih supermjeseca, a pred nama su u četiri mjeseca zaredom još četiri puna supermjeseca.
Puni Mjesec (uštap) nastaje kada je Mjesec na suprotnoj strani od Sunca u odnosu na Zemlju (dakle Zemlja je u sredini), dok se mladi Mjesec (mlađak) događa kada se Mjesec nađe između Sunca i Zemlje. Kada se jedan od ovih položaja poklopi s perigejem, nastaje supermjesec.
Naravno, mladi supermjesec obično ne možemo vidjeti, osim ako uzrokuje pomrčinu Sunca jer je njegova osvijetljena strana okrenuta prema Suncu.
Puni supermjesec na nebu se vidi kao malo veći i zamjetnije svjetliji od prosječnog punog Mjeseca.
Kako Mjesec postaje supermjesec? Putanja po kojoj on kruži oko Zemlje nije savršena kružnica, već je blago izdužena elipsa. Pritom je ona malo pomaknuta (Zemlja se ne nalazi tačno u središtu te elipse), pa postoji tačka na kojoj je Mjesec najbliži Zemlji (ona se naziva perigej) i točka na kojoj je najudaljeniji (apogej). Termin perigej dolazi od grčkih riječi “peri”, što znači blizu, i “ge”, što znači Zemlja.
Mjesec je u prosjeku od Zemlje udaljen oko 384.400 km. U perigeju najbliže prilazi Zemlji na oko 356.500 km, dok je u apogeju najviše udaljen oko 406.700 km. Pod utjecajem gravitacije Sunca i planeta (prvenstveno Sunca) putanja Mjeseca se u odnosu na Zemlju još malo pomiče, pa nije svaki perigej jednako blizu, kao što nije ni svaki apogej jednako daleko.
Supermjesec nije službeni astronomski termin, već je kovanica koju je smislio astrolog Richard Nolle 1979. godine (da, dobro ste pročitali – astrolog, a ne astronom). Nolle je definirao supermjesec kao puni ili novi Mjesec koji se nalazi unutar 90% najbliže točke Zemlji u svojoj orbiti. Naime, neće se uvijek dogoditi da je Mjesec pun u trenutku kada je tačno u perigeju.
Astronomi koriste termine Mjesec u perigeju i Mjesec u apogeju.
Naučno ozbiljniji pristup predviđanju supermjeseca povezuje se s astronomom Fredom Espenakom i njegovom metodom, koja uzima u obzir promjene u Mjesečevoj orbiti tokom svakog lunarnog ciklusa. Espenak je poznat po stručnosti u predviđanju pomrčina, a njegove tablice supermjeseca koriste se kao referenca u mnogim astronomskim krugovima.
Iako je pojam supermjesec popularan, neki naučnici smatraju ga pretjeranim jer Mjesec ne izgleda drastično veći oku promatrača nego uobičajeni puni Mjesec. Razlika u veličini između supermjeseca i prosječnog punog Mjeseca iznosi do 8%, dok je razlika u veličini u usporedbi s najmanjim punim Mjesecom u godini (mikromjesec) do 14%.
S druge strane, razlika u sjaju je mnogo primjetnija. Supermjesec može biti do 15% svjetliji od prosječnog punog Mjeseca te do 30% svjetliji od mikromjeseca. To znači da, čak i ako ne primijetite razliku u veličini, možete uočiti da je supermjesec svjetliji od prosječnog punog Mjeseca (grafika dolje).
Neki revni promatrači neba tvrde da mogu uočiti tu razliku u veličini Mjeseca, no to bi mogao biti subjektivan dojam jer je ona dosta mala. Razliku u sjaju moguće je uočiti jer je ona značajno veća.
