Alija Izetbegović, prvi predsjednik Bosne i Hercegovine, igrao je ključnu ulogu u inicijativi za osnivanje Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ- ICTY). Dana 10. augusta 1992. godine Izetbegović je uputio pismo generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, predlažući osnivanje ad hoc suda zbog zločina počinjenih na teritoriji BiH i bivše SFRJ. Njegova ideja imala je svjetsku podršku i rezultirala je Rezolucijom 827 Vijeća sigurnosti UN-a od 25. maja 1993., kojom je osnovan MKSJ.
Suzbijanje zločina na području bivše Jugoslavije postalo je prioritet međunarodne zajednice, a Rusija je snažno podržala osnivanje Suda, iako je taj stav bio pod utjecajem Radovana Karadžića, koji je Rusima tvrdio da su Srbi žrtve, a ne počinitelji zločina. Nakon osnivanja Suda, Izetbegović je zatražio potpisivanje Memoranduma o razumijevanju između Vlade BiH i Ureda Tužitelja u Haagu, što su obavili sudac Richard Goldstone i ministar vanjskih poslova Irfan Ljubijankić.
Iako su neki pokušavali optuživati Izetbegovića za zločine, istraživanja Međunarodnog suda u Haagu pokazala su da su te tvrdnje bile neutemeljene. U knjizi “Pobjeda Bosne i Hercegovine: saradnja i naslijeđe Haškog Tribunala”, Amir Ahmić, oficir za vezu pri Tribunalu, ističe da su svi lideri bivših jugoslavenskih republika bili optuženi ili svjedoci, osim Alije Izetbegovića. Njegova predanost saradnji sa Sudom bila je ključna za njegov uspjeh, što je potvrđeno i pismom Tužiteljstva MKSJ iz oktobra 2000. godine, u kojem su izrazili zahvalnost za njegov doprinos.
Međunarodni sud u Haagu osudio je brojne ratne zločince, uključujući Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, te donio presude za genocid i druge zločine. Nažalost, unatoč svemu, bosanskohercegovačko društvo i danas se suočava s podjelama i lažima, čime se relativiziraju djela Haškog Tribunala i njegova uloga u pravođuđu.
Bosanski.info
