Grlobolja, upale usne šupljine i sve veća otpornost bakterija na antibiotike predstavljaju velike izazove savremene medicine. Jedan od prirodnih mehanizama kojima se ljudski organizam štiti od štetnih mikroorganizama jest lizozim, enzim prisutan u suzama, pljuvački, nosnom sekretu, koži i majčinom mlijeku. O značaju lizozima, njegovoj primjeni u liječenju i budućim istraživanjima govorila je prim. dr. Meliha Mehić, klinički farmakolog iz “Bosnalijeka”.
Lizozim, koji je prirodni antibiotik, važna je komponenta imunološkog sustava i učestvuje u odbrani tijela od uzročnika bolesti. Za razliku od drugih oralnih antiseptika, lizozim je sastavni dio našeg imuniteta. Njegova posebnost ogleda se u direktnom djelovanju na određene bakterije, ali i u podršci antibiotika kada je njihova primjena opravdana.
Dr. Mehić ističe da lizozim doprinosi očuvanju ravnoteže korisnih bakterija u usnoj šupljini, što je ključno za sprječavanje ponavljanja upalnih procesa, uključujući hronične upale krajnika. Ovaj enzim već decenijama se koristi u liječenju različitih upalnih oboljenja grla i usne šupljine, dostupan u obliku pastila, sprejeva za grlo i nos te krema za obnovu oštećene kože.
– Kada smo bolesni, vlastita količina lizozima često nije dovoljna za brzi oporavak. Primjenom lijekova koji sadrže lizozim, jačaju se lokalne odbrambene snage organizma – pojasnila je Mehić.
Lizozim je 1922. godine otkrio škotski naučnik Aleksander Fleming, osam godina prije otkrića penicilina. U “Bosnalijeku” se ovaj enzim godinama istražuje, a prema riječima dr. Mehić, njegove mogućnosti još nisu u potpunosti iskorištene. – Lizozim je enzim sadašnjosti i budućnosti, nepresušan izvor znanja za sadašnje i buduće generacije – zaključila je dr. Meliha Mehić.
Bosanski.info
