Amra Kahrimanović. Selma Baluković. Halida Mujedinović. Mileva Andrić. Amela Čičkušić, te djeca Amar i Ajna. Nermina Ravlić. Anđelka Markić. Nadira Sahačić. Hazima Osmanhafizović. Ines Žmiro. K.D. Slađana Milošević.
U Bosni i Hercegovini 2024. godine ubijeno je 12 žena. 2025. godine, ubijena je i Inela Selimović sa malodobnim sinom. Ubica Emir Selimović je nakon pet dana potrage uhapšen dok se skrivao u šumama oko Prnjavora, 17. februara 2025. godine. Žene žrtve femicida često su se obraćale nadležnima jer su pretrpjele dugotrajno porodično ili partnersko nasilje. O tome govore i saopćenja u kojima često piše “ranije osuđivan zbog porodičnog nasilja” ili “žrtva se ranije obraćala zbog porodičnog nasilja”.
Portal Radiosarajevo.ba, razgovarao je sa Aminom Dizdar iz Sarajevskog otvorenog centra o najekstremnijem obliku rodno zasnovanog nasilja koji u Bosni i Hercegovini još uvijek nije pravno prepoznat.
emicid kao pravni pojam još uvijek nije prepoznat, odnosno integrisan u krivični zakon BiH iako smo svjedoci/kinje porasta rodno zasnovanog nasilja. Koliko je bitna izmjena Krivičnog zakona i šta bi značilo usklađivanje sa Istanbulskom konvencijom?
Sarajevski otvoreni centar: U BiH ne postoji zvanična statistika o broju žrtava femicida, a jedan od razloga je i taj što femicid nije predviđen kao zasebno krivično djelo. Statistička vidljivost je značajna jer bi omogućila preciznije praćenje ovih slučajeva, te mapiranje i razvoj odgovarajućih preventivnih mjera.
Također, omogućilo bi se jasnije prepoznavanje specifičnosti ubistava žena zbog njihovog roda. Svi/e smo svjesni/e veličine ovog problema i važno je da to i vlast prepozna. Tačno je da postoje odredbe pod koje bi se mogao podvesti femicid, ali one se očigledno ne primjenjuju. To pokazuje i posljednja izrečena presuda u trajanju od 20 godina uz obrazloženje da zakon ne dozvoljava izricanje veće kazne.
Nisam imala uvid u sudsku dokumentaciju, ali pretpostavljam da je sud postupao u okviru onoga što je navedeno u optužnici. Dakle, postavlja se pitanje zašto Tužilaštvo KS nije iskoristilo mogućnost kvalifikacije ovog djela kao teškog ubistva za koje je moguće izreći kaznu zatvora od 10 do 45 godina.
Jedan od najčešćih ‘argumenata’ jeste da bi se uvođenjem femicida pravila diskriminacija prema
muškarcima jer i muškarci bivaju žrtve. Tačno je da su prema zvaničnoj statistici žrtve ubistava u
najvećem broju osobe muškog spola. Ali to je suhi podatak koji samostalno ne znači ništa i
potrebno ga je tumačiti u kontekstu ostalih podataka – muškarci su također i najčešći počinitelji ubistava i najčešći počinitelji nasilja u porodici. Osim toga, prema Zakonu o ravnopravnosti spolova BiH diskriminacijom na osnovu spola se ne smatra norma, kriterij ili praksa koju je moguće objektivno opravdati postizanjem zakonitog cilja, proporcionalnog poduzetim nužnim i opravdanim mjerama.
Istanbulska konvencija ne spominje femicid, ali nameće obaveze državi da uvede nova krivična
djela i poduzme sve potrebne mjere neophodne za sprečavanje nasilja, pružanje zaštite žrtvama i
adekvatno sankcionisanje počinitelja nasilja. Jedan od tih mjera svakako može biti i uvođenje
krivičnog djela ubistva žene zato što je žena.
Institucionalni odgovor je slab. Na koji način kao društvo možemo osnažiti žrtve i preživjele rodno zasnovanog nasilja i općenito osnažiti žene?
Sarajevski otvoreni centar: Za početak trebamo vjerovati žrtvama, ne postavljati pitanja zašto nije ranije otišla, šta će s njim itd. Žrtva nasilja je u po život opasnoj situaciji, i ako se ohrabrila da ode u policijsku stanicu, u centar za socijalni rad, u tužilaštvo, ili bilo gdje drugo, budite sretni što vam je ukazala taj nivo povjerenja da se obrati baš vama, ne budite razlog zbog kojeg ona gubi nadu u ljudskost.
Nasilje se ne dešava preko noći, ono je duboko ukorijenjeno u naše društvo i prisutno je u različitim formama. A kreće prvenstveno od bezazlenih šala koje se razvijaju u pretjerano generalizirano mišljenje o određenoj skupini, što polako vodi do predrasuda, i u konačnici do diskriminacije i najtežih oblika nasilja. Naše društvo reaguje tek u posljednjoj fazi postavljajući pitanja kako i zašto smo se našli tu, a trebali/e smo reagovati već kod bezazlene seksističke šale. I upravo zbog toga obrazovni sistem ima veliku ulogu.
Institucije ne moraju mnogo toga izmišljati, jedini zahtjev koji je postavljen pred svaku od njih
jeste da rade svoj posao. A to znači da poštuju zakone, primjenjuju procedure, preuzmu
odgovornost za propuste i pokušaju ih ispraviti, a ne prikriti.
Kolika je uloga promocije ljudskih prava žena u prevenciji femicida i drugih oblika rodno zasnovanog nasilja?
Sarajevski otvoreni centar: Stanje u bh. društvu, ali i globalna dešavanja, nam pokazuju da nikada ne smijemo prestati pričati o ljudskim pravima ženama. Time se stavlja naglasak na činjenicu da su i žene ljudi, da se rađaju slobodne i jednake u dostojanstvu i pravima, a nisu samo dio nekog drugog bića, dio bez kojeg se može. Kroz razgovor potiče se promjena patrijarhalnih obrazaca i štetnih stereotipa koji normalizuju nasilje, ukazuje se na strukturalne nejednakosti koje doprinose ranjivosti žena, osnažuju se žene da prepoznaju nasilje i potraže pomoć u ranim fazama, te educira društvo o neprihvatljivosti svih oblika nasilja.
Da bi se radilo o efektivnoj promociji, potrebno je da se sprovede integracija rodne ravnopravnosti (urodnjavanje) u obrazovni sistem i institucije na svim nivoima vlasti”.
Nakon izvještavanja o femicidu, svjedoci smo govora mržnje i mizoginije na internetu. Da li postoji način spriječavanja ovakvog malicioznog ponašanja i da li je taj problem ozbiljno shvaćen u društvu?
Sarajevski otvoreni centar: Vrlo važan segment, a u vezi s onim što sam navodila u odgovoru na 2. pitanje. Govor mržnje je trenutno regulisan samo u RS-u i Brčko distriktu BiH, odnosno odredbe o govoru mržnje sadrže dovoljno široku grupu zaštićenih karakteristika.
U Federaciji BiH i dalje govorimo o zaštiti od narodnose, rasne ili vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti među konstitutivnim narodima, dok ostale vulnerabilne skupine ostaju nezaštićene od sve rasprostranjenijeg govora mržnje.
Najčešće žrtve su upravo žene i jasna je potreba za zaštitom. No Federalno ministarstvo pravde nije smatralo da je regulacija govora mržnje nešto što spada u opseg Istanbulske konvencije, dakle možemo zaključiti da govor mržnje ne smatraju oblikom nasilja koje je neophodno što prije regulisati. Stoga se trenutno oslanjamo na moderaciju sadržaja koji promovira mizoginiju, a to zavisi od politike medija o kojem je riječ.
Kada možemo očekivati promjene?
U Bosni i Hercegovini, posljednjih 5-6 godina izvršeno je oko 60 femicida. Stalni slučajevi femicida više nisu društvena pojava, nego problem koji potresa cijelo društvo, posebno lokalne zajednice u Bosni i Hercegovini.
Ono što je potrebno, osim izmjena Krivičnog zakona FBiH, jeste senzibiliziranje stanovništva o rodno zasnovanom nasilju, te najekstremnijem obliku istog – femicidu, da to nije nešto što se dešava tamo nekome, već stvarni problem koji potresa bosanskohercegovačko društvo.
