Evropski sud za ljudska prava donio je presudu u korist advokata iz Sarajeva Sanela Nezirića koji je tužio Bosnu i Hercegovinu zbog digitalne forenzičke analize njegovog telefona u krivičnom predmetu u kom je bio optužen.
Sud je utvrdio da je zapljena mobilnog telefona i ispitivanje sadržaja prekršilo Nezirićeva prava, prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i sloboda. BiH je dužna u roku od tri mjeseca Neziriću isplatiti 1.970 eura, piše Detektor.ba.
U presudi je navedeno da je sudija Kantonalnog suda u Tuzli, na zahtjev kantonalnog tužioca, odobrio zapljenu i ispitivanje mobilnog telefona Nezirića kako bi se prikupili dokazi protiv njega, u okviru krivične istrage koja je otvorena u njegovom i nekoliko drugih predmeta za organizovani kriminal i zloupotrebu službenog položaja.
Bivši ministar odbrane BiH
Odbijene žalbe Tužilaštva BiH i branioca, Selmo Cikotić ide u zatvor
Vanjski uvid u Nezirićev telefon izvršen je u prisustvu člana Advokatske komore Sarajevo, za šta Evropski sud smatra da nema stvarni efekat jer ni član Komore ni Nezirić nisu bili prisutni prilikom forenzičke analize telefona.
Tužilac je, kako se navodi u presudi, naredio digitalnu forenzičku analizu sadržaja mobilnog telefona, s posebnim naglaskom na komunikacije među suoptuženicima, ali i napominjući da ekspert treba napraviti spisak svih odlaznih i dolaznih poziva, propuštenih poziva, poruka, uključujući multimedijalne poruke, log svih izbrisanih poziva i poruka, svih kontakata, sadržaja svih SMS, Viber i Messenger poruka, kao i “sve druge dokaze koji bi mogli biti povezani s istragom“.
Stručnjak je kopirao cijeli sadržaj mobilnog telefona podnosioca zahtjeva na DVD i sastavio izvještaj o ispitivanju.
“Sud prihvata da je zadiranje imalo opštu pravnu osnovu u domaćem pravu, u Zakonu o krivičnom postupku i Zakonu o advokatskoj komori. Međutim, ono što treba ispitati jeste da li domaće pravo pruža potrebne proceduralne garancije za zaštitu privilegiranih podataka”, navedeno je u presudi.
Sud napominje da pretraga telefona može biti izvršena ako postoji osnovana sumnja da bi se određeni predmet mogao naći na određenoj lokaciji. Nalog za pretragu mora precizirati predmet koji se traži, lokaciju i razloge za pretragu. U slučaju kada se pretraga vrši u kancelarijama advokata, mora biti odobrena sudskom odlukom i mora se izvršiti u prisustvu člana Advokatske komore. Povjerljivost dokumenata mora biti poštovana, navedeno je u presudi.
fokus istražuje
Tri slučaja koja najbolje pokazuju problem nasilja u školama u BiH
Uprkos ovim garancijama, suštinska zabrinutost Suda odnosi se na nedostatak praktičnog okvira za zaštitu privilegije profesionalne tajne u slučajevima kao što je ovaj. Ukazuje i na nepostojanje zakonskog okvira za sprečavanje kompromitovanja komunikacija zaštićenih privilegijom profesionalne tajne.
U presudi se navodi da nalog za pretragu koji je izdao sudija, odluka Apelacionog vijeća Kantonalnog suda u Tuzli ni nalog tužioca za ispitivanje mobilnog telefona nisu predvidjeli zaštitu bilo kojeg potencijalno privilegiranog materijala zaštićenog profesionalnom tajnom.
“Osim što je naglašeno da će istražitelji pristupiti samo podacima relevantnim za istragu, Apelaciono vijeće nije obezbijedilo nikakve druge, specifičnije garancije u vezi s potencijalno privilegiranim materijalom”, piše u presudi.
Jasna poruka
Dok se Dodik nada da će biti oslobođen sankcija, američka ambasada poručuje da BiH uživa podršku obje stranke u SAD
U presudi se navodi da je cijeli kopirani sadržaj mobilnog telefona dostavljen kao dokaz na suđenju, a tek na prigovor Nezirića, Sud u Tuzli je odlučio da ograniči pristup samo na sadržaj relevantan za krivični postupak.
“Sud zaključuje da domaće zakonodavstvo nije imalo odgovarajuće proceduralne garancije za zaštitu podataka koji su pokriveni privilegijom profesionalne tajne”, navodi se u presudi Evropskog suda.
Iako Sud nema osnovu da odluči da li je zapravo došlo do kompromitovanja povjerljivosti advokat-klijent, smatra da je nedostatak proceduralnih garancija koje se odnose specifično na zaštitu privilegije profesionalne tajne već bio nedovoljan.
Prvostepenom presudom Kantonalnog suda u Tuzli iz septembra 2024. godine, bivši ministar saobraćaja u Vladi Kantona Sarajevo Mujo Fišo, privremeni upravitelj u GRAS-u Haris Gušić, predsjednik Sindikalne podružnice GRAS-a Adnan Himzanija, advokat Sanel Nezirić te Amir Junuzović, vlasnik i osnivač firme “Junuzović kopex” d.o.o. Lukavac, oslobođeni su optužbi da su počinili krivično djelo “udruživanje radi činjenja krivičnih djela” u sticaju s produženim krivičnim djelom “zloupotreba položaja ili ovlaštenja”.
