Tri slučaja koja najbolje pokazuju problem nasilja u školama u BiH

Nasilje koje su doživjeli u školi ostavlja dubok trag na dječije duše i prati ih godinama. U prilog tome govore rezultati istraživanja koje je proveo portal Fokus, a u okviru kojeg su nam se javljali roditelji čija su djeca doživjela neki oblik nasilja tokom školovanja. Neke od žrtava sada su odrasli ljudi, ali ih još tište događaji iz prošlosti.

Između ostalih, povjerila nam se i majka mladića od 20 godina. Kada je imao samo devet, primijetila je promjene u njegovom ponašanju, strah od svakodnevnih aktivnosti, odlaska u školu…

– Tada sam primijetila promjene u njegovom ponašanju, strah od svakodnevnih aktivnosti, odlaska u školu… Nisam prisustvovala nastavi, ali saznala sam da mi je učiteljica otvoreno ponižavala dijete. Pred svim roditeljima, kada dođemo po djecu, kritikovala je njegov rad i trud, omalovažavala likovne radove. Dobijao je lošije ocjene, često ga je stavljala u kaznu i slično… Povjerila sam se bliskoj osobi koja me odmah uputila izvrsnom dječijem psihologu. Išao je devet mjeseci svake sedmice. Sve sam prijavljivala školi, ali je reakcija izostala – kaže majka.

Nastavnik je dodirivao po intimnim dijelovima

A upravo škole odgovorne su, prema ocjeni Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH, da u svojoj sredini doprinesu stvaranju kulture koja poštuje ljudska prava i osnovne slobode svih građana.

– Ukoliko postoji problem u odnosu nastavnika i učenika ili međusobnih odnosa učenika, to zahtijeva urgentno djelovanje menadžmenta, nastavnog osoblja, ali i roditelja učenika, kako bi se spriječile neželjene posljedice – kazali su ombudsmeni za Fokus.

Nažalost, u praksi je nerijetko drugačije, o čemu svjedoči i slučaj iz jednog bh. gradića. Fokusu se povjerio otac djevojčice koja je šest mjeseci trpjela seksualno zlostavljanje nastavnika tjelesnog odgoja prije nego je konačno odlučila reći roditeljima šta proživljava. Imala je 13 godina i pohađala sedmi razred. Nastavnik, tada 62-godišnjak, koristio je svaku moguću priliku da je dodiruje po intimnim dijelovima tijela, te uputi razne neprimjerene komentare.

Otac je odmah otišao u školu. Međutim, tu je naišao na nerazumijevanje i ignorisanje – nastavnik je nastavio predavati, živjeti i raditi kao da se ništa nije dogodilo.

Zbog izostanka reakcije uprave škole, otac je odlučio sve prijaviti nadležnim organima. Nakon provedene istrage, Okružno javno tužilaštvo u Doboju podiglo je optužnicu protiv Ž. N. (1959) iz Dervente zbog krivičnog djela „obljuba nad djetetom mlađim od 15 godina“ koju je Osnovni sud u Derventi potvrdio.

Međutim, od potvrđivanja optužnice protiv nastavnika do danas prošle su skoro 2,5 godine, a prvo i posljednje ročište održano je prije devet mjeseci. Nekoliko ih je odgođeno na zahtjev advokata optuženog nastavnika.

O ovom slučaju detaljnije smo pisali u tekstu: “Nije samo moju kćer dodirivao”: Nastavio je da predaje u školi kao da se ništa nije desilo.

Objava teksta na portalu Fokus.ba „probudila“ je, izgleda, nadležne u Osnovnom sudu u Derventi. Otac djevojčice nas je obavijestio da je konačno zakazano novo ročište za sredinu novembra.

Od PTSP-a i anksioznosti do suicida

Psihologinja i psihoterapeutkinja Dželila Mulić-Čorbo kaže za Fokus.ba da je seksualno nasilje mnogo prisutnije u društvu nego što to mislimo.

– Ono što mi znamo jeste da u 80 posto slučajeva ljudi koji izvrše seksualno uznemiravanje i seksualno nasilje su ljudi koje žrtve poznaju i kojim vjeruju. Seksualno nasilje i seksualno uznemiravanje nose velike posljedice, od razvoja PTSP-a, anksioznih poremećaja, paničnih napada, depresije, povećan je suicid… Da ne govorimo o tome koliko to utiče na reproduktivno i seksualno zdravlje u odrasloj dobi – ističe Mulić-Čorbo.

Psihologinja kaže da će djevojčici biti neophodna stručna i profesionalna podrška i pomoć kroz dugi niz godina.

– To je visoka trauma, postoji stigmatizacija od društva, postoji veliki stid… Potrebna joj je kontinuirana stručna podrška kroz preradu, integraciju trauma, kako bi ona mogla da živi jedan potpuno funkcionalan i zdrav život. Potrebni su profesionalna podrška i pomoć i roditeljima da se oni iznesu s tim – kaže Mulić-Čorbo.

U Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH kažu kako su u našoj zemlji uočeni brojni problemi u oblasti zaštite djeteta od seksualnog iskorištavanja i seksualne zloupotrebe, te da u tom pravcu godinama zagovaraju promjene, posebno uvođenje zakonskih preventivnih mjera. Dodaju da nesporno postoji obaveza svih nadležnih da djecu zaštite od svakog oblika nasilja ili uznemiravanja za vrijeme trajanja nastave, jer je škola zajednica u kojoj bi trebali vladati ljubav, topla međuljudska komunikacija i briga za sve članove.

Edina Malkić, direktorica Međunarodnog udruženja Interaktivne otvorene škole Tuzla (MIOS), smatra da uposlenicima škola treba još mnogo edukacija i, općenito, osvještavanja o ovoj temi koja je priličan tabu u našem društvu.

Zadaća škole je da procijeni situaciju

– Mnogima je teško povezati postojanje ove vrste nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama zbog prirode posla. Protokol, procedura kako postupati u slučaju raznih vrsta nasilja i koje su relevantne institucije koje trebaju biti uključene, pomaže nam da ovo ne bude u sivoj zoni i jasnim rokovima u okviru kojih treba reagovati – kaže za Fokus.ba Edina Malkić.

Ombudsmeni primjećuju da se pred nastavnicima i stručnim osobljem škole postavlja dosta izazova i ponekad su nedovoljno pripremljeni za nošenje s problemom nasilja u školi. Također, navode da nasilje nad i među djecom, iako dosta rašireno, ostaje ponekad skriveno, proizvodeći negativne reperkusije po djecu i okolinu na način da se nepovoljno odražava na proces učenja, a samim tim i na budućnost naše zajednice u cjelini.

– Svaki oblik nasilja nad djecom smatra se nedopustivom radnjom i predstavlja jedan od najtežih oblika ugrožavanja i povrede prava djeteta. Vršnjačko nasilje poprima mnoge oblike, a predmeti u Instituciji ombudsmena ukazuju na to da ga i djeca i roditelji doživljavaju na različite načine, jer se drugačije definišu granice prihvatljivog ponašanja. Najznačajnija i najteža zadaća škole je da procijeni kada je situacija zabrinjavajuća ili se otima kontroli. Kod vršnjačkog nasilja mora postojati namjera da se drugo dijete povrijedi i da mu se nanese neki oblik štete. Uvijek mora postojati nejednakost – neravnopravnost moći između žrtve i počinioca nasilja i nasilje mora trajati izvjesno vrijeme i/ili žrtva živi s prijetnjom da će se ponoviti – navode.

U Kantonalnom centru za socijalni rad Kantona Sarajevo kazali su nam da općinske službe, kada je riječ o nasilju nad djecom, najčešće evidentiraju psihičko nasilje, u smislu vrijeđanja, omalovažavanja, socijalnog isključivanja pojedinih učenika iz grupe… Nažalost, prisutno je i fizičko nasilje, međusobne tuče i naguravanja, ali u posljednje vrijeme i sajber nasilje dijeljenjem neprikladnih fotografija i ismijavanja putem društvenih mreža.

„Ko ti je kriv što ti je Bog to dao“

Međuvršnjačko nasilje samo po sebi prestrašno je, ali nedostatak empatije u pojedinim slučajevima, o kojima su nas upoznali čitatelji, dodatno šokira. Posebno kada postane jasno da sve „nosimo iz kuće“ i da su djeca samo kopije onih koji su ih odgojili.

Dječak iz Travnika bio je žrtva svojih školskih kolega, ali to nije početak i kraj priče…

– Vršili su nasilje nad djetetom koje ima invaliditet. I djevojčice i dječaci. Dječak ga je davio tako da su ljudi koji su bili u blizini dotrčali u školsko dvorište i otrgnuli ga iz njegovih ruku. Djevojčica ga je ošamarila, a kada sam njenoj majci rekla da porazgovara s njom, uzvratila mi je riječima: „Ko ti je kriv što ti je Bog to dao“ – ispričala nam je majka dječaka s invaliditetom, koji je u međuvremenu završio školu, ali su željeli podijeliti svoju priču.

Korak dalje od vrijeđanja otišao je otac jedne učenice iz Sarajeva. Njene školske drugare početkom ove godine presreo je na ulici, na povratku iz škole. Uputio im je niz uvreda i prijetnji, a potom i udarce, vjerovatno smatrajući jednog od dječaka odgovornim za povredu koju je ranije zadobila kćerka, mada su dokazi govorili drugačije. Srećom, nisu zadobili teže ozljede, ali su ostali emotivni ožiljci. Sve se desilo početkom ove godine.

Roditelji dječaka podnijeli su krivičnu prijavu protiv muškarca, smatrajući da mora biti sankcioniran zbog verbalnog i fizičkog napada. Zbog svoje, ali i ostale djece. Bilo kakav oblik nasilja je nedopustiv i strašan, a posljedice po žrtve daleko su veće ako ono ostane nekažnjeno.

„Fini gospodin“ napao djecu na ulici

– Odrastao čovjek odlučio je da se fizički obračuna s djecom kojoj je u tom trenutku bilo 14 godina. Pa ko se ne bi uplašio i iznenadio. Govorimo o čovjeku za kojeg bi svi, vjerovatno, na prvu rekli da je jedan fini gospodin. Sačekao ih je, prišao mom sinu i počeo strašno da viče na njega i da mu prijeti. Govorio mu je nešto kao “ubit ću te ako još jednom priđeš mojoj kćerki” i slično – priča za Fokus majka dječaka.

Nadležna policijska stanica je 1. aprila predmet proslijedila Kantonalnom tužilaštvu KS, gdje su nam kazali da je „u fazi provjere“. A prošlo je skoro sedam mjeseci. Osoba inicijala E. J. sumnjiči se za krivično djelo nasilničkog ponašanja, za koje je Krivičnim zakonom FBiH zaprijećena kazna od tri mjeseca do tri godine zatvora.

Željeli smo čuti i njegovu stranu priče. Međutim, u prepisci putem vibera rekao je da je riječ o lažnoj prijavi, a na molbu da ga pozovemo telefonom kako bi nam dao izjavu rekao je da „izjava ima u policiji na četiri stranice teksta“.

– Ja nemam stvarno potrebu da dajem izjavu za bilo koje novine – napisao je u poruci, a potom poslao još nekoliko s pitanjima odakle nam broj telefona i njegov identitet, te na osnovu kojeg propisa nismo dužni otkriti izvor informacija.

Detaljnije možete pročitati u tekstu: „Na povratku iz škole presreo ih otac drugarice iz razreda, vrijeđao, prijetio i udarao“.

I u procesuiranju ovog slučaja došlo je do pomaka. Nedugo nakon što smo se obratili Tužilaštvu KS i interesirali o tome u kojoj fazi se nalazi predmet, dječaci su dobili pozive da daju izjavu, o čemu su nas obavijestili roditelji nakon objave teksta.

Dječaka nagovarali da se samozadovoljava

Profesorica pedagogije i magistrica sociologije Edisa Demić, predsjednica Udruženja „Dignitet“, u razgovoru za Fokus naglašava da je efikasna pravna reakcija ključna za sprečavanje daljnjeg nasilja i zaštitu djece. Smatra da bi slučajevi nasilja nad djecom trebali imati prioritet u postupanju pravosudnih organa.

Iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH potvrdili su nam da je zakonima o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku, zaista, propisana hitnost u postupcima gdje se oni pojavljuju kao oštećeni. Međutim, slučajevi koje smo opisali u ovom tekstu ukazuju na to da se ne drže baš svi slova zakona i da praksa ne prati uvijek teoriju.

– Roditelji često ostaju sami u borbi za pravdu i zaštitu svoje djece, što ukazuje na potrebu jačanja podrške i resursa dostupnih porodicama. Institucije različitih sektora mogu i trebaju raditi više na prevenciji i brzom reagiranju, uz bolju koordinaciju među školama, centrima za socijalni rad i pravosudnim organima – poručuje Demić.

Još jednu potresnu priču s Fokusom je podijelila čitateljica iz Sarajeva, majka dječaka s poteškoćama, koji je pohađao Osnovnu školu “Hasan Kikić”.

Naime, roditelji su se obratili upravi škole zbog sumnje da pojedini učenici njihovog sina nagovaraju da se samozadovoljava u školskom toaletu. Škola donosi mjere koje roditelji smatraju neodgovarajućim i za “nadgledanje” dešavanja u toaletima zadužuje asistenta koji je, inače, obavezan sve vrijeme provoditi uz drugo dijete s poteškoćama.

Ozbiljni propusti, a direktoru „zezancija“

S obzirom na to da roditelji brzo uviđaju da uprava ništa ne čini povodom ovako teških optužbi, pišu Ministarstvu, traže pomoć. Ministarstvo za odgoj i obrazovanje KS ih mjesecima “voza”, crpeći im posljednje atome snage. Organizuju multisektorski sastanak, pa pozivaju Inspekciju, koja prvobitno vrši nadzor i “utvrđuje” da nema propusta, a potom se proglašava nenadležnom! Nakon što roditelji utvrde nezakonitosti u radu Ministarstva, koje je Inspekciji od sedam dokumenata priloženih u prijavi proslijedilo samo tri, ministrica Naida Hota-Muminović ih upućuje na tužilaštvo.

Možda i najskandaloznije u svemu je što direktor škole na multisektorskom sastanku, pred svim učesnicima, izjavi da se dešavalo da ovaj učenik s poteškoćama “s pola hodnika spusti veš i ode u toalet da ne zatvori kabinu i vrši nuždu”, te da je to “možda izazvalo dječake da ga zezaju”. Svođenje mogućeg seksualnog uznemiravanja učenika s poteškoćama na puku “zezanciju”, činjenica da roditelje nikad niko nije obavijestio da im sin po školi hoda polugo, hronični izostanak reakcije i nerazumijevanje natjeralo je roditelje ovog dječaka da promijene školu.

Detaljno o ovom slučaju možete čitati u tekstu: “Potresno svjedočenje majke učenika s poteškoćama, iz sarajevske škole tvrde: Nije bilo propusta”.

Ombudsmeni BiH potvrdili su nam da zaprimaju sve veći broj žalbi koje se tiču prava djece s poteškoćama u razvoju u ostvarivanju prava na obrazovanje, ali i u ostvarivanju drugih prava.

– Svi nadležni moraju veću pažnju posvetiti problemima ove djece u svim segmentima života, posebno u oblasti zdravstvene i socijalne zaštite i u obrazovanju. Inkluzivne zdravstvene i obrazovne usluge igraju ključnu ulogu u izgradnji dobrih temelja na kojima djeca s teškoćama u razvoju mogu izgraditi kvalitetne živote – rekli su iz ove institucije.

Svako peto dijete seksualno uznemiravano

Psihologinja Mulić-Čorbo iznosi stravičan podatak da u Evropi jedno od petoro djece do 18. godine bude seksualno uznemiravano. Zato naglašava da je od iznimne važnosti da ulažemo daleko više u prevenciju seksualnog uznemiravanja i seksualnog nasilja. Također, dodaje da s djecom moramo razgovarati o tome šta je primjereno, a šta nije.

Preventivno djelovanje ključno je u svim segmentima života. I stara dobro poznata poslovica poručuje „bolje spriječiti nego liječiti“. Tako i iz Institucije ombudsmena naglašavaju da je od velike važnosti prepoznati prve oblike nasilja kako bi se radilo i s eventualnim budućim nasilnicima.

Također, navode da postoje primjeri dobre prakse gdje škole krajnje odgovorno pristupaju problemu, provode aktivnosti prevencije i kvalitetno sarađuju s roditeljima te drugim ustanovama. Nažalost, ovi primjeri ostaju neprimijećeni zbog ekstremnih slučajeva nasilja kada se nisu preduzele potrebne mjere i aktivnosti.

Na kraju, ombudsmeni BiH podsjećaju da, u okviru te institucije, djeluje Odjeljenje za praćanje ostvarivanja prava djece, kojem se, pored odraslih, mogu obratiti i sama djeca ukoliko smatraju da su im narušena neka prava.

Rezultati Upitnika

Priče koje smo objavili rezultat su istraživanja i saradnje sa građanima nakon objavljenog Upitnika “Da li je vaše dijete bilo žrtva nasilja u školi?”.

U istraživanju su većinom učestvovali roditelji čija djeca su bila žrtve nasilja. Dijete je bilo žrtva nasilja kod čak 85 posto osoba koje su učestvovale u istraživanju. Najčešće je riječ o međuvršnjačkom nasilju, a nakon toga o nasilju nastavnika ili uposlenika škole nad učenikom, te nasilju roditelja druge djece.

Čak 75 posto roditelja za nasilje je saznalo od same djece. Više od 50 posto roditelja nasilje je prijavljivalo školi. Nakon škole najčešće su nasilje prijavljivali policiji i zdravstvenim ustanovama. Poražavajuće je da u više od pola prijavljenih slučajeva nije bilo reakcije!?